Filmske mutacije: XII. Festival nevidljivog filma

Geste undergrounda

06.-08.02.2019.

Filmske mutacije: XII. Festival nevidljivog filma

Text: Tanja Vrvilo

Filmske mutacije: XII. Festival nevidljivog filma


Dvanaesto izdanje Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma od 6. do 8. veljače u Art-kinu otvara svoju kartografiju filmskih avangardi posvećenu vizionarskim praksama filmske vampirologije katalonskog umjetnika Pere Portabelle pod naslovom GESTE UNDERGROUNDA

Kustoska politika Filmskih mutacija je rizomatsko povezivanje povijesnih filmskih avangardi sa suvremenim dispozitivima pokretnih slika, a u tom se sučelju ogleda šest desetljeća Portabellina rada u trenjima španjolskog političkog i umjetničkog krajolika. Filmovi Pere Portabelle umjetnički su dokumenti revolucionarnih ideja u razdoblju političke represije, zatvaranja i cenzure, u kojem je djelovala zajednica pjesnika, performera, kompozitora, konceptualnih umjetnika. Njegov fantazmatski materijalizam gesta je umjetničkog undergrounda stvarana u prikrivenim okolnostima, a dugotrajno prešućivanje jedan je od razloga da njegov rad tek sada imamo prilike vidjeti u našim kinima. Povodom otvaranja Filmskih mutacija u Rijeci, 6. siječnja u 20 sati, o Portabellinom opusu govorit će Tanja Vrvilo, umjetnička direktorica Filmskih mutacija.

Retrospektiva Portabellinih filmova u Art-kinu programski je raspodijeljena u tri dana prikazivanja. Prvog dana, uz uvodno obraćanje Tanje Vrvilo, predviđene su projekcije filmova Nocturno 29, Ne računajte na prste, Vampiri Katalonski pjesnici. Idućeg dana na programu su filmovi Varšavski most, Miró tapiserija, Umbraclei Izmještanje, a posljednjeg dana Filmskih mutacija u Rijeci se prikazuju VečeraPomognite Španjolskoj, Tišina prije Bacha i Akcija Santos.

Vampir Cuadecuc i Umbracle manifestna su djela katalonske avangardne vizualne, konkretne poezije i letrizma Joana Brosse i glazbe Carlesa Santosa koje u labirintskom undergroundu očuđuje pojavom i izvedbom Christopher Lee. Umbracleje vrhunac Portabelline cut-up montaže slike i zvuka koju prekida intervencijski iskaz zabrana fašističke filmske industrije, od izravno diskriminirajućih do posve apsurdnih: “Pravilo 18: film će biti zabranjen i kada niz scena, koje pojedinačno nisu problematične, tvori atmosferu žudnje, brutalnosti, okrutnosti ili morbidnosti.”  Dvije su linije bijega, militantni ili underground film: militantni film koji nije moguće vidjeti ili film kojemu je onemogućena legalna opstojnost. “Mislim da se može govoriti o underground filmu kao kulturalnom izboru unutar sustava, odgovoru na taj sustav, bez pokušaja da ga se slomi, već da se radi pored njega.” 

Vampirska igra riječi cua-de-cuc, pjesnička kovanica Joana Brosse, na katalonskom znači rep-od-crva, a priziva neeksponirani “rep” vrpce na filmskoj roli, blank ili filmski cul-de-sac. Zbog oduzete putovnice, Portabella se pismom datiranim 25. siječnja 1972. obratio gledateljima u njujorškom Muzeju moderne umjetnosti MoMA:

“VAMPIR je pokušaj promišljanja filmskog jezika. A možda je ujedno, budući da je nastao tijekom snimanja filma Jesúsa Franca GROF DRAKULA, pokušaj analize žanra fantastike koji je obezvrijedila većina horor filmova, istraživanje i preispitivanje problema ‘vampirskog filma’. Ali temeljno – i to želim istaknuti – VAMPIR je jedan od prvih neovisnih filmova u mojoj zemlji. I moram vas upozoriti na činjenicu da raditi izvan institucija nije dobrovoljna odluka, nego nas na to primorava naša politička, društvena i kulturna situacija.

Jedini mogući put za neovisni film u Španjolskoj znači ne prihvaćati pokroviteljstvo vlasti i izbjegavati cenzuru ne radeći s velikim distributerima... To mora biti povezano s korijenima revolucionarne ‘avangarde’ koja ne izuzima redatelja, filmaša, od njegove povijesne odgovornosti u svakodnevnom životu... Ova aktivna pozicija razvija se samo izvan ‘legalnosti’ sustava koji ne održava ni minimum demokratskih procesa i nema drugog načina da se prilagodi kritikama osim represijom koja je danas u Španjolskoj uobičajena.”

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma, filmološki projekt o politikama filmskog kustostva pokrenula je 2007. godine filmologinja i izvođačica Tanja Vrvilo s grupom utjecajnih filmologa i kustosa, autora epistolarnih eseja “Filmske mutacije: Pisma neke djece (nekoj djeci) 1960-ih” (Alexander Horwath, Nicole Brenez, Raymond Bellour, Jonathan Rosenbaum, Adrian Martin, Kent Jones). Tijekom jedanaest izdanja radili su filmske i kustoske programe za promišljanje modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu. Njihovo stalno područje istraživanja mutacije su svjetskih povijesnih filmskih avangardi i povijest japanske kinematografije koju predstavljamo nizom retrospektiva i ciklusa. 

Program Filmskih mutacija: festivala nevidljivog filma i Serija za invizibilno kinoorganizira umjetnička organizacija Film-protufilm, a ovo izdanje odvija se u partnerskoj suradnji s Muzejom suvremene umjetnosti, kinom Europa i kinom Tuškanac - Hrvatskim Filmskim Savezom, Kulturno informativnim centrom KIC u Zagrebu, Art-kinom Croatia u Rijeci, Kino klubom Split, Institutom Harun Farocki u Berlinu, Austrijskim filmskim muzejom u Beču. Program su podržali Hrvatski audiovizualni centar, Ured za kulturu Grada Zagreba, Ministarstvo kulture Republike Hrvatske,Zaklada Kultura nova, Language Barrier Productions, Inc., Harun Farocki GbR.

U sklopu

Umbracle

Umbracle

Španjolska, 1972., dokumentarni

Večera

Večera

El sopar, Španjolska, 1974., dokumentarni