Filmske mutacije: XII. Festival nevidljivog filma

Vampir Cuadecuc

Španjolska, 1971., 70 min.

Vampir Cuadecuc

Summary

Iznova otkrivajući nijemi film upotrebom poglavito “dokumentarističkih” sredstava, Vampir Cuadecuc Pere Portabelle bio je najoriginalniji film na festivalu (op. prev. – Cannes, 1971.), kao i najsofisticiraniji film u svojem odvažnom modernizmu.  U početku je dokumentarni predmet snimanje komercijalne španjolske verzije Drakule s Christopherom Leejem (u režiji Jesúsa Franca). No, ono što Portabella čini iz ove prilike toliko je osobno da posve premašuje anegdotalno. U svojem hommageu Murnauovu Nosferatu i Dreyerovu Vampiru on ne samo što rekreira mnoge od njihovih najljupkijih vizualnih tekstura, već i dezintegraciju te raspadanje koje uočavamo danas kada ih gledamo s izblijedjelih kopija – dojam kako su ove krhke, eterične slike na rubu da ishlape s platna, poput samog Nosferatua.

Naizmjenično prelazeći s priče koju snima na usputne detalje koje opaža tijekom produkcije filma (ventilator koji ispuhuje konfete preko leša, umjetni šišmiš kojeg povlače na žicu, glumica u vampirskoj maski koja između scena radi grimase nekome u filmskoj ekipi), Portabella nekako uspijeva održati istu sablasnu atmosferu tijekom cijelog trajanja filma. Impresivno iznijansirana glazbena podloga nadopunjuje njegove nijeme slike: psi koji laju, mlažnjaci, bušilice, operne arije, Muzak melodije i zloslutni elektronički minimalistički tonovi domišljato smještaju Drakulu i našu percepciju istog u moderni svijet. Govori se samo u jednoj sceni pri samom kraju kada Christopher Lee opisuje Drakulinu smrt i zatim čita dotičnu scenu iz Stokerova romana. Kao i drugi zvukovi, ovo samo pojačava sjetnu tišinu u kojoj Portabellin svijet diše. Količina prostora koja mi je na raspolaganju ne dozvoljava mi da odam dužnu čast širini i dubini ovog filma, no moram navesti barem nekoliko nezaboravnih slika: put u „Transilvaniju“ autom (po svoj prilici u pitanju je Portabellina invencija) koji ima mlažnjački pogon, djevojka na džepnom ovalnom portretu koja se smješka i potom okreće; torba u kojoj neko nespecificirano biće počne puzati po podu. U ovom raskošnom filmu, Portabella je uspio uhvatiti određene fragmente prošlosti u njihovoj avetnoj ljepoti i pokazati nam kako ih možemo-i-moramo razumjeti u današnjici. (Jonathan Rosenbaum, The Village Voice, lipanj 1971.)

Djelo izuzetne originalnosti. Halucinatorna montaža nedovršenih, vremenski-nepovezanih fragmenata scena koje su snimljene na setu nove španjolske verzije Drakule. Ovaj sofisticirani hommage žanru vampirskog filma preobražava njegove vizualne podatke u novu poetičku realnost. Efektno razgrađuje radnju komercijalnog Drakule(ali ne i njegovu jezivu atmosferu) u ovoj lirskoj, nostalgičnoj evokaciji njezinih ključnih elemenata, koje preoblikuje uz dvadesetostoljetni senzibilitet.  Dok sporedni statisti ili tehničari s dimnim mašinama poput sablasti prolaze scenama iz horora i umjesto da ga narušavaju postaju dio Portabellina novog univerzuma, odjednom se suočavamo sa sjetnom refleksijom na sami žanr – film sjećanja koji je ujedno i oproštaj. (Amos Vogel, Film as a Subversive Art, 1974.)  

U sklopu

Nocturno 29

Nocturno 29

Španjolska, 1968., director: Pere Portabella, eksperimentalni

Katalonski pjesnici

Katalonski pjesnici

Poetes Catalans, Španjolska, 1970., director: Pere Portabella, dokumentarni

Miró tapiserija

Miró tapiserija

Miró tapìs, Španjolska, 1973., director: Pere Portabella, dokumentarni

Varšavski most

Varšavski most

Pont de Varsòvia, Španjolska, 1989., director: Pere Portabella, igrani

Izmještanje

Izmještanje

Mudanza, Španjolska, 2008., director: Pere Portabella, dokumentarni

Umbracle

Umbracle

Španjolska, 1972., director: Pere Portabella, dokumentarni

Večera

Večera

El sopar, Španjolska, 1974., director: Pere Portabella, dokumentarni

Akcija Santos

Akcija Santos

Acció Santos, Španjolska, 1973., director: Pere Portabella, dokumentarni

Tišina prije Bacha

Tišina prije Bacha

Die stille vor Bach, Španjolska, 2007., director: Pere Portabella, igrani

Stari momci

20:00

Stari momci

Old Boys, director: Toby MacDonald, Ujedinjeno Kraljevstvo / Švedska, 2018.
igrani 96 min.