Travanj u Art-kinu: WONDERLAND & UNDERLAND

Dragan Rubeša: 01.04.2010.

Dok je Carrollova 'Alice' bila tako sićušna da je jedva mogla očima prijeći rub šalice čaja pod uvjetom da se popela na prste, balansirajući negdje na pola puta između Wonderlanda i Lilliputa, Tim Burton tretira Carrollovu heroinu kao neku vrstu alegorije na ostvarenje ženskog sna o vlastitoj slobodi. Ona sada postaje samosvjesna tinejdžerica koja se želi zauvijek riješiti bračnog korzeta dok se bori protiv konzervativne Engleske uljuljane u rituale ispijanja čaja u pet popodne i dosadne partije kriketa. A njen Wonderland pretvoren je u digitalni Underland u kojem Ludi Klobučar kao nekakav nestvarni spoj Pee Wee Hermana i Edwarda Škarorukog izvodi svoj ludi i nezaustavljivi ples u vječnoj kontrapoziciji ukazanja i nestajanja koje neizostavni 3-D možda pojačava ali ih ne valorizira.

I dok Burtonova Alice bježi u svoj čudesni Underland kroz zečju rupu, Von Trierova bezimena 'Ona' razotkrit će svoj šumski Wonderland sa srnama, vranama i antropomorfnim lijama koje nam poručuju 'Kaos vlada!'. Poput Alice, tako i tijelo 'One' u 'Antikristu' ostaje vječni misterij u savršenoj ravnopravnosti tijela, simbola i ideja, pri čemu Von Trier nije ni teoretičar ni liječnik, već prije svega sineast. No, dok je tijelo Alice postavljeno u ekstravagantne digitalne krajolike imuno na eros, bez obzira da li se ukazuje u lepršavoj haljinici ili viteškom oklopu a la Ivana Orleanska, tijelo 'One' postaje neka vrsta psihotične erotizirane fuzije nukleranog reaktora i crnog sunca, prizivajući povijesnu figuru čarobnice.

Ali tu se ne zaustavlja naš travanjski obilazak Underlanda i njegovih čudesa. U 'Životu i smrti porno bande' Mladena Đorđevića, jedan propali režiser i jedna propala glumica kreću s grupom marginalaca na turneju po provincijskoj Srbiji transformiranoj u ultimativni Underland/Underground, snimajući snuff filmove, što samo dokazuje da je Žilnikov duh koji obitava rubne predjele srpskog filma žilaviji no ikad. A u 'Umrijeti kao muškarac' portugalskog queer maga Joaoa Pedra Rodriguesa, život je također teatar, dok je njegova umirovljena drag-queen razotkrila svoj Wonderland u začaranoj šumi s dvorcem, u grčevitim pokušajima da postigne neku vrstu sklada između onog što jest i onog što osjeća, pri čemu mora prijeći fatalni Rubikon koji razdvaja njen transvestizam od operacije promjene spola na koju ju tjera njen strejt dečko ovisnik o heroinu (poput Von Triera i Đorđevića, tako se i Rodrigues uvelike oslanja na estetiku art-porna).

S druge strane, lažna rukometna momčad u 'Machanu' pokušava razotkriti svoj Wonderland na Zapadu. A zatvorski Underland u koji uranja Jacques Audiard u 'Proroku' obitavaju korzikanska braća, magrebske bande, talijanska mafija i marsejski klanovi. Mediteran kakav jest, a ne kakav je nekad bio. Kako pobjeći od straha? Redefinirati sjene i rubove. Postaviti svjetlost tako da stvari postaju vidljive i pustiti duhove da odu. A ako ni to ne pomogne, onda ih moramo prihvatiti. O tome govori Audiardov genijalni film koji traje dva i pol sata iako mu priča juri poput najbržeg vlaka.

Neka druga vrsta Underlanda događa se junaku filma 'Ubio sam majku' kanadskog enfant terriblea Xaviera Dolana, koji je ovaj mladi autor snimio prema vlastitom scenariju napisanom kad je imao 17 godina. On mrzi svoju majku. Mrzi mrvice hrane u kutovima njenih usana. Mrzi njenu kičastu porculansku Zemlju čudesa i neukusne dekoracije, a nadasve ga nerviraju njeni sladunjavi mehanizmi manipulacije kao projekcija njene krivnje i nemoći. Ali Dolan ipak nije ubio dragu mamicu, već naziv 'prepisuje' mitsku sekvencu iz Truffautovih '400 udaraca' u kojoj učenik laže učitelju da mu je umrla mama.

Ciklus suvremenog brazilskog filma ne želi uroniti u favele brazilskog urbanog Underlanda, već nam s iznimkom 'Puta oblaka' pokazuje Brazil kao ultimativni Wonderland začinjen ritmovima bossanove gdje su svi jako lijepi i veseli (obratiti pažnju na čudesa koja su mu se dogodila tijekom mandata predsjednika Kubitscheka, a koja se nižu na odjavnoj špici 'Lijepe noći za izlet'). A u Ciklusu filmova o Rijeci koji će biti popraćen predavanjem pročelnice Hrvatske kinoteke Carmen Lhotke na temu 'Zaštite audiovizualnog gradiva', vidjet ćemo kako je izgledao 'Jedan dan u Rijeci', kakva je bila 'Rijeka, luka Srednje Europe' i kako je izgledalo putovanje 'Vlakom Zagreb-Rijeka'. Wonderland? Underland? Neverland? Prosudite sami.