Srpanj u Art-kinu: FESTIVALSKI, PRIDJEV

Dragan Rubeša: 01.07.2010.

'Izbaci kondicional. Želim deklarativne rečenice!', urla spin-doktor u prokleto duhovitoj Iannuccijevoj satiri 'In the Loop' ('U banani').  U tom suludom filmu imamo savjetnika britanskog premijera koji prezentira program borbe protiv dizenterije u zemljama u razvoju, da bi odmah zatim plasirao naizgled benigni komentar o 'nepredvidivoj' američkoj intervenciji na Bliskom istoku. Preći s dijareje na logoreju. Od tada pa nadalje filmska priča igra pulsirajući ping-pong na relaciji između londonskog Downing Streeta, wahingtonskih centara moći i Ujedinjenih naroda s kraćim zaustavljanjem u Northamptonu gdje ministar mora riješiti jedan lokalni problem. Čitava priča igra dakle na 'gramatiku' filma i orwellovske jezične nijanse, nakrcana referencama na stvarne ličnosti, od Blairovog savjetnika za komunikacije Alistaira Campbella do Colina Powella i Donalda Rumsfelda.

Ali to nije jedini film na srpanjskom programu vašeg i našeg Art-kina u kojem je gramatika itekako važna. U remek-djelu 'Policijski, pridjev', murjakova žena, inače profesorica rumunjskog, uvodi neka posve nova gramatička pravila i objašnjava mužu značenje anafore na primjeru stihova estradnog hita koji izvodi lokalna inačica Višnje Pevec i koji se lančano ponavlja na njihovu kazetofonu. 'Zašto primijeniti određeni zakon kad će se on ionako izmijeniti za pet godina', smatra murjak vjerujući kako bi bilo nepravedno prijaviti troje tinejdžera zbog posjedovanja hašiša, jer bi prema postojećim zakonima dobili nezasluženo veliku kaznu. On se zove Cristi i ponaša se poput Krista, dok paralelno traga za definicijom triju pojmova - 'savjest', 'zakon' i 'moral'. Etika je način na koji govorimo, rekao je filozof Giorgio Agamben. Ali etika je i način na koji promatramo. To Agamben nije nikad rekao, možda i zato jer nikad nije bio veliki filmofil. Film je to koji pokazuje dokle može sezati tiranija jezika i snaga njegovih riječi, ali i film koji govori o moralnoj odgovornosti samog umjetnika/režisera.

I dok se u filmu 'Policijski, pridjev' Rumunjska nalazi na pragu EU, omnibus 'Priče iz zlatnog doba' govori jezikom anegdote vezane za epohu u kojoj je Ceausescuov režim započeo polaganu agoniju, dok njegovi junaci pokušavaju riješiti nepremostive dileme – kako retuširati diktatorov portret, kako zaklati svinju i ne probuditi susjede, kako se othrvati partijskim diktatima i kako izmjeriti toksičnost zraka u stanu. Ovo je možda najbliža točka do koje se rumunjski film približio mainstreamu u pokušajima da mračne tonove zamijeni ponešto vedrijim i duhovitijim nijansama.

Jezikom se bavi i Warvick Thornton ('Samson i Delilah'), konkretnije, jezikom Aboridžina kojima i sam pripada. Milje kojim se pozabavio u priči o ludoj ljubavi dvoje tinejdžera ujedno je i njegov milje. Zato se u njemu jako dobro snalazi. On je u isti mah i veliki ekolog, i veliki humanist. A ulogu ultimativnog seks simbola namijenio je Samsonu, dok snifa benzin, ponosno pokazuje goli torzo, igra se uvojcima narančaste kose i budi uz 'live' etno zvukove. Neke druge zvukove – zvukove jazza – donosi nam i gitarist Kyle Eastwood, koji će dan nakon koncerta na opatijskoj Ljetnoj pozornici navratiti i u naše kino na čašicu filmskog razgovora i malo svirke.

Tradicionalna suradnja s Queer Zagrebom nastavlja se projekcijom doksa 'With Gilbert and George' Juliana Colea. Umjetnički i ljubavni par iz naziva filma upravo ima veliku izložbu u zagrebačkom MSU. A Cole je nekad pozirao za njihove radove. Najprije su oni fotografirali njega, da bi potom i on uzeo kameru u ruke i odlučio snimiti film o njima, prateći ih u Rusiju, Kinu i ulazeći u njihovo unutarnje svetište – mitski atelje u londonskom Spitalfieldsu u kojem oni zajedno žive i stvaraju još od 1969.

Svi ti filmovi neka su vrsta finog zagrijavanja za tjedan rezerviran za gostovanje Motovunskog filmskog festivala. Ali famozni 'festivalski, pridjev' zapravo ne znači ništa. Ono što je najvažnije je 'film, imenica', što god taj pojam danas značio, kao što i filmski kritičar može biti ili koristan ili beskoristan, osuđen na vječnu hibernaciju. Zato filmovi s Motovuna koje ćemo vidjeti nisu nikakvi 'festivalski filmovi', već 'dobri filmovi' a povremeno i predobri.