veljača u Art-kinu

Ljeta slobode, ljubavi i samoće

Ljeta slobode, ljubavi i samoće - veljača u Art-kinu

Dragan Rubeša: 01.02.2018.

Glazbena numera mjeseca u vašem i našem Art-kinu rezervirana je za Guadagninovu odu ljubavi, ljetu slobode i sočnim breskvama Call Me By Your Name, u nas prevedenu kao Skrivena ljubav. Riječ je o sceni u kojoj Oliver pleše s curom uz 'Love My Way' Psychedelic Fursa koji dopire iz njena spotskog auta parkiranog na starom trgu lombardijskog gradića, dok se njihovi taktovi miješaju s ponoćnim zvucima crkvenih zvona. Zatekli smo se negdje na pola puta između Hollinghursta i Prousta, s jednim dječakom koji u zanosu promatra Davidovu zvijezdu na lančiću uronjenu u dlakava prsa muškarca s kojim će on proživjeti ljeto ljubavi. Iako Guadagnino voli i Sufjana Stevensa koji je posebno za njegov komad napisao dvije numere.

Svoje ljeto slobode i ljubavi proživljavaju i akteri Muccinova komada Ljeto slobode (L'estate addosso) kojeg prikazujemo u sklopu Revije suvremenog talijanskog filma, s dvoje slučajnih turista, pripadnika rimske buržoazije, koji tijekom boravka u Friscu ulaze u život homoseksualnog para, nalik ležernijoj varijanti Bertoluccijevih Sanjara (originalni talijanski naziv filma priziva Jovanottijev song za koji je Muccino režirao videospot).

Glazba će i dalje svirati u vašem i našem Art-kinu uz mitske Buldožere čijim se likom i djelom pozabavila Varja Močnik u ekscentričnom spoju doksa i animacije, footagea i fikcije, nadrealnog i realnog, vinila i ludila (Pljuni istini u oči), pri čemu autorica odbija mistificirati njihov umjetnički rad. Razorni spoj videa i ludila emanira Ples bijelog ljeta u režiji Gorana Nježića i Matije Tomića koji promatraju postindustrijske vedute Siska, njihove prazne bazene, napuštene rafinerije i (bijela) ljeta samoće, u kojima se pjev cvrčaka izmjenjuje s Benchwarmersima (šifra: Sweet Sunshine). 'Mislim da smo jedini ostali ovdje', kaže jedan od njihovih aktera.

U sofisticiranoj vizualnoj simfoniji s potpisom briljantnog Todda Haynesa (Wonderstruck aka Muzej čudesa) ugledat ćemo ostarjelu Julianne Moore kako korača New Yorkom u ljetu ljubavi i disca, uz Deodatovu jazz-funk obradu uvoda iz Straussove 'Also Sprach Zarathustra', dok autor izmjenjuje crno-bijelu estetiku nijemog filma dvadesetih i šarenilo Times Squera sedamdesetih. A razigrana Greta Gerwig trčala je tim istim New Yorkom s osmijehom na licu uz Bowiejev Modern Love u filmu Frances Ha koji je režirao njen muž Noah Baumbach. No dok je u tom filmu Sacramento prisutan tek kao kraća epizoda, u njenom autorskom debiju Lady Bird, taj grad postaje mjesto junakinjina odrastanja u miljeu katoličke škole 'Srca bezgrešnog' koju ona ironično prevodi kao školu 'Prdca bezgrešnog', dok sanja o odlasku u New York na studij, koristi hostije kao čips iz staklenke ukrašene naljepnicom Krista, i zaljubljuje se u rock gitaristu koji čita Howarda Zinna (Timothee Chalamet iz Skrivene ljubavi, ali sada u strejt izdanju).

I dok u Muzeju čudesa djevojčica Rose promatra na filmskom platnu svoju majku zvijezdu imaginarnog njemog filma 'Kći oluje', u McGuiganovu komadu 'Filmske zvijezde žive vječno' događa se liverpulska jesen ljubavi ostarjele holivudske dive Glorie Grahame i njena mlađeg partnera i wannabe glumca Turnera. Iako autor ne promatra (rane) osamdesete onako diskretno i rafinirano kao što je to učinio Luca Guadagnino u Skrivenoj ljubavi.

Jednu posve drukčiju divu upoznat ćemo u Cassavetesovu seminalnom komadu Ljubavna strujanja. Riječ je o autorovoj muzi Geni Rowlands, sada u ulozi rastavljene žene u potrazi za toplinom i bliskosti, koje pokušava pronaći kod svog usamljenog brata spisatelja, iako je riječ o ljudima uhvaćenim u istu zamku.

Svojevrsni ironični odgovor na post-Weinstein klimu postaje McDonaghov komad Tri plakata izvan grada, za Oscara spreman, u kojem Frances McDormand traži pravdu nezadovoljna radom 'struktura' na slučaju tragične smrti njene silovane i spaljene kćeri koja prema parametrima majčine puritanske i rasizmom zadojene sredine postaje neželjena Druga. Njena potraga za istinom je borba koju mora izboriti sama. Jer, kako bi to rekla velika Flannery O'Connor, čiji roman čita jedan od njenih junaka – teško je naći dobra čovjeka.