Listopad u Art-kinu: Moji, tvoji, naši filmovi
Dragan Rubeša: 01.10.2009.
U eri u kojoj se Kina pokušava prilagoditi zahtjevima globaliziranog svijeta u kojem svaka nova kineska povijesna filmska ekstravagancija mora biti pompoznija i raskošnija od prethodne, nalik na otvaranje Olimpijade, pojava nezavisnih filmaša i autorskih disidenata, pripadnika filmskog undergrounda, koji prema teoretičarki Cui Shuqin ne preuzimaju odgovornost samo za sadržaj i formu filma, nego i za prikupljanje novca i nalaženje distributera, ima gotovo revolucionarni značaj. Zato je Ciklus suvremenog kineskog filma kojim započinje listopad u Art-kinu morao biti tematski i produkcijski razbarušen. Takva razbaruštenost i programsko šarenilo odraz su trenutnog stanja u kineskom filmu danas. S jedne strane imamo uvezenu formulu visokobudžetnog povijesnog spektakla poput 'Zbora' Yue Lua ambijentiranog u periodu japanske okupacije Kine, čija nabildana ideologija igra na snažne antiratne poruke, jer bojišnica u filmu pripada najsiromašnijima, seljacima i rudarima, koji nakon povratka kući koriste vlastite šljemove kao noćne posude ('Rudari pišaju u svoje šljemove', kaže u filmu predradnik). Tu globaliziranu strategiju rabi i 'Zakletva' Chena Kaigea čiji raskošni imaginarij postaje neka vrsta novog propagandnog oruđa. Njegov krajnji produkcijski antipod je remek-djelo Jie Zhang-kea 'Mrtva priroda', trenutno najvažnijeg nezavisnog kineskog sineasta, autora kojem je ovogodišnji Sarajevo Film Festival posvetio cjelovitu retrospektivu, u čijim se postapokaliptičnim prašnjavim krajolicima odvija demoliranje jedne stare Kine koja će biti potopljena i pretvorena u veliko akumulacijsko jezero (publika Art-kina zasigurno pamti njegov izvrsni film '23 City' prikazan u sklopu Ciklusa kanskih filmova u kojem se na ruševinama stare tvornice gradi luksuzni apartmanski kompleks). Negdje između imamo Yimou Zhanga, tog žilavog prestavnika nekad slavne pete generacije kineskih sineasta koji se u pauzi između dva raskošna wuxia vraća malim populističkim filmovima koji gode srcu, s dječacima u potrazi za ljubavlju i starim Japancima u potrazi za sinovima ('Usamljeno putovanje od tisuću kilometara').
Radikalnijoj filmofiliji koja je već zasigurno prigrlila Zhang-kea namijenjen je i filmski segment interdisciplinarnog festivala 'Moje tvoje naše' čije se ovogodišnje izdanje bavi pitanjem solidarnosti. Uz brojne tribine, radionice i izložbe te gostovanje Alaina Badioua s predavanjem 'Živi prezent i politički subjekt', filmski program donosi četiri radikalna naslova koji ne pristupaju toj temi izravno već u isti mah otvaraju pitanja 'socijalne odgovornosti filmske produkcije'. Program obuhvaća jedan ultimativni raritet, konkretnije, 'nevidljivi' film velikog Nagise Oshime 'Koshikei' aka 'Death by Hanging' snimljen u vrijeme tokijskih studentskih nemira, što samo dokazuje da se 68' dogodila u Japanu u svoj najmilitantnijoj formi (sjetimo se Wakamatsuove 'Anđeoske ekstaze' prikazane u prvim danima Art-kina). Program obuhvaća i veličanstvenog Portugalca Pedra Costu ('Juventude en marcha') koji prati čemernu svakodnevnicu zelenortskih emigranata u Lisabonu, čiji kadrovi ostaju vječno utetovirani u našu kožu. Njihov introspektivni fatalizam i odanost kvartovskoj solidarnosti su nevjerojatni, dok Costa 'usvaja' njihove povijesti kao što oni odijevaju svoje snježno bijele košulje. Dakako, program nije mogao proći bez eksperimentalnog filmaša Harouna Farockog ('Videogrami revolucije') i autorskog tandema Jean-Marie Straub & Daniele Huillet ('Klasni odnosi'). Kao i u većini njihovih radova, tako i ovdje prostor kadra postaje neka vrsta bojišnice na kojoj se originalni piščev tekst, u ovom slučaju tekst Kafkine 'Amerike', sučeljava sa Straubovim rigoroznim materijalizmom u seriji junakovih brutalnih susreta koji razaraju njegovu idealiziranu percepciju Novog svijeta (ovim filmom obilježavamo i treću godišnjicu smrti Daniele Huillet koja je preminula u listopadu 2006. u sedamdesetoj godini).
Dokumentarni segment listopada u Art-kinu obuhvaćaju duhoviti komad 'Plati i ženi' koji je već osvojio publiku Liburnia Film Festivala, dok nam u goste dolazi i legendarni Petar Krelja s tri sjajna doksa ('Ptice', 'Preko granice' i 'Kovačica'). Vraća nam se i češki film. No, dok je njegov prethodni uspješni ciklus bio posvećen Menzelu i klasicima češkog Novog vala, ovaj najnoviji nam predstavlja recentniju češku produkciju iz koje valja izdvojiti simpatični gej komad 'Seoski učitelj' koji je s uspjehom prikazan lani na Mosti u sklopu off-programa 'Dani autora', te senzualnu dramu 'Čuvar 47' koja otvara Ciklus.
Distributerski dio programa rezerviran je za rafinirani biopic Anne Fontaine 'Coco Chanel' koji pokazuje kako se ljubav uvijek događa prije mita. Jer, kako bi to rekla mitska Marilyn Monroe, 'Što sa sobom nosim u krevet? Pa naravno, Chanel No. 5'.
tekst: Dragan Rubeša