Wow, wow i ready-made - Series and Festivals | Art-kino Croatia

U sklopu programa Rijeka 2020 – Europska prijestolnica kulture, Muzej moderne i suvremene umjetnosti do 12. svibnja ugošćuje veliku izložbu cijenjenog konceptualnog umjetnika, fotografa, filmaša i dizajnera Gorana Trbuljaka. 

Ovaj je „pionir hrvatske konceptualne umjetnosti“ od svojih početaka iz kraja 60-ih do danas izlagao na dvjestotinjak selektiranih skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu, njegovi se radovi nalaze u mnogim muzejskim i privatnim kolekcijama, no riječka ga publika još nije imala priliku sustavno upoznati. Izložba naslovljena po Trbuljakovom radu, nikada do sada viđen rad neviđenog umjetnika, predstavlja ga kroz radove na papiru – rečenice od jednog retka koje često funkcioniraju kao aforizmi. 

Filmski program uz izložbu naziva Wow, wow i ready-made predstavit će Trbuljaka - filmaša. Naime, osim što je kameru studirao na Akademiji dramskih umjetnosti gdje ju je donedavno i predavao, Trbuljak je mnogima poznat kao redatelj i snimatelj - snimio je 25 igranih filmova među kojima i Izgubljeni zavičaj Ante Babaje, Ritam zločina Zorana Tadića ili Sokol ga nije volio Branka Schmidta – a režirao je i brojne animirane i dokumentarne filmove. 

"Ako vjerujemo da je Duchamp u mediju filma našao inspiraciju za ideju ready-madea, kada svaki snimljeni stvarni predmet, odabran iz života, na ekranu postaje izdvojen, uvećan, važan, onda vraćajući se toj njegovoj prvotnoj polaznoj točki, svaki predmet u nekom filmu koji sam snimio postaje za mene ready-made zabilježen na filmskoj vrpci", pojašnjava Goran Trbuljak.

Pročitajte i cijeli autorov tekst: Wow, wow i ready-made

Filmove koje sam radio dijelim na hand-made i ready-made.

Filmovi u kojima su predmeti crtani rukom jesu hand-made, a oni kada su snimljene već postojeće stvari su ready-made.

Ako vjerujemo da je Duchamp u mediju filma našao inspiraciju za ideju ready-madea, kada svaki snimljeni stvarni predmet, odabran iz života, na ekranu postaje izdvojen, uvećan, važan, onda vraćajući se toj njegovoj prvotnoj polaznoj točki, svaki predmet u nekom filmu koji sam snimio postaje za mene ready-made zabilježen na filmskoj vrpci.

Režiseri s kojima sam radio filmove, snimali su ljude, likove i priče, ja sam snimao predmete.

U zamalo svakom fotogramu filmske vrpce filmova koje sam snimao snimljen je i neki ready-made.

Godard je rekao da je film istina 24 puta u sekundi, Haneke da je to laž 24 puta u sekundi, dok je film za mene 24 snimljena ready-madea u sekundi.

U filmu koji traje 95 minuta snimio sam 137.440.008 ready-madea.

Broj ready-madea koje sam snimio, u c/b ili koloru, u razdoblju od trideset godina iznosi 3.710.880.216 u 27 filmova čija je minutaža 95 minuta, i u kojima su snimana 24 ready-madea u sekundi.

Broj od 3.710.880.216 takvih ready-madea ipak je aproksimativan jer podrazumijeva da su svi filmovi, bez naslovnica i odjavnica, jednake dužine te da su neki predmeti snimani u više kvadrata filmske vrpce od ostalih.

Neki sve prisvajaju od drugih, ja prisvajam samo ono što je autorski već trećina moje.

Warhol iz svoga filma Kiss izvlači dva kvadrata, uvećava ih i stavljanjem između pleksiglasa stvara objekt, Gotovac prisvaja inserte iz tuđih filmova i naziva ih Osjećaj 1, 2, 3… i ready made filmovima, dok Buren svoja industrijski obojana prugasta platna, koja jesu ready-made, uopće ne zove tako, nego fotografije instalacija tih platna naziva photo-souvenir i odlučan je da ih ne izlaže. Ono što ja nazivam ready-made,ne pokazujem posebno, to ostaje tamo gdje je snimljeno – na filmskoj vrpci, dok one fotografije na kojima se vidi kako snimam neke od 3.710.880.216 ready-madea zovem foto suvenirima i njih izlažem.

Svjetlomjer je predmet koji je bio pomoćno sredstvo pri snimanju 150.440.103 ready-meada i on se može izlagati.

Knjiga o filmskoj tehnici bila je pomoćno sredstvo pri snimanju 150.440.103 ready-meadai može se izlagati.

Pan-glass je predmet koji je bio pomoćno sredstvo pri snimanju 3.710.880.216 ready-madea i može se izlagati.

Itd.

Kad ljudima pokažem fotografije nekih predmeta, oni kažu: “Wow!”

Zatim im pokažem kameru kojom sam ih snimio, a oni tad kažu: ”Wow, wow!” Zaključio sam da je bolje pokazati instrument kojim sam nešto snimao nego samu sliku.

Od Duchampove Fountain iz 1917. prošlo je, dakle, svega sto godina, što je tek djetinjstvo ready madea,ako ga usporedimo s tehnikom ulja na platnu koje je staro petstotinjak godina. Za petsto ili više godina ljudi će i dalje raditi ready made,ali možda više neće biti filma, niti će se znati tko je napravio Fountain.

gt., 2017.