Ettore Scola - Series and Festivals | Art-kino Croatia

Slično kao i Fellini, Ettore Scola svoju je karijeru, još kao tinejdžer, započeo u satiričkom časopisu Marc’Aurelio, a u svijet filma, također slično, kao pisac dijaloga, gegova i konačno scenarija, gradeći reputaciju kao jedan od najtraženijih pisaca filmskih štorija, koje tematski jesu često bile vezane uza svojevremeno – točnije, od kraja 50-ih do kraja 70-ih – najpopularniji žanr commedia all’italiana pa se je u talijanskoj kinematografiji njegovo ime povezivalo upravo s njim, premda se Scola iskazao i na drugim tematskim poljima. Do početka 60-ih godina postao je stalnim suradnikom redatelja Antonija Pietrangelija i Dina Risija, a u to je vrijeme scenarije najčešće supotpisivao sa suradnikom Ruggerom Maccarijem, s kojim će poslije raditi na svojim najpoznatijim filmovima. Nekako u isto vrijeme Scolini scenariji postajali su i sve izraženiji društveni komentari, pa se u tom razdoblju ističu Risijevi filmovi Il Sorpasso (1962) te I Mostri (1963), kao i Pietrangelijevi Adua e le compagne (1960) te Io la conoscevo bene (1965), dok će upravo oblik angažirane komedije u rasponu od romanse do groteske postati njegov zaštitni znak u kasnijem redateljskom radu. Njega je pak započeo komedijom Se permettete parliamo di donne (1964) u kojoj je glavnu ulogu imao Vittorio Gassman, jedan od omiljenih redateljevih glumaca te, uz Nina Manfredija i Marcella Mastroiannija, njegov redoviti suradnik, dok je prvi uspjeh ostvario komedijom s kritičkim podtekstom Riusciranno i nostri eroi a ritrovare l'amico misteriosamente scomparso in Africa? (1968) s Albertom Sordijem u glavnoj ulozi. Najplodnije i najistaknutije redateljevo razdoblje bile su 70-te godine, započete društvenom komedijom Dramma della gelosia (1970), u kojem su nastali i njegovi najpoznatiji filmovi: C'eravamo tanto amati (1974), Brutti, sporchi e cattivi (1976) i Una giornata particolare (1977), kojima je redatelj ostvario i međunarodni ugled. Tijekom 80-ih pa sve do umirovljenja u drugoj dekadi novog milenija Scola je nastavio snimati zapažene naslove, od kojih se svakako ističu filmovi: La terrazza (1980), La Nuit de Varennes (1982), Ballando ballando (1982), La famiglia (1987), Che ora è? (1989)… Pored igranih, Scola je autor i niza dokumentarnih filmova u kojima se često bavio aktualnim društvenim temama (Festival Unità, L'addio a Enrico Berlinguer, Un altro mondo è possibile, Lettere dalla Palestina…), a kako se ne bi činilo da smo na početku teksta slučajno spomenuli Fellinija, treba isti zaključiti podatkom kako je redateljev posljednji film Che strano chiamarsi Federico (2013) posvećen upravo njemu, a isti je snimio povodom obilježavanja dvadesetogodišnjice od Fellinijeve smrti. Program posvećen ovom 'majstoru gorke komedije' (Rubeša) započet će 17. rujna u 20 sati filmom Drama ljubomore, a nastavit će se melodramom Toliko smo se voljeli (24. 9. u 20 h), groteskom Ružni, prljavi, zli (01. 10. u 20 h) i dramom Jedan izuzetan dan (08. 10. u 20 h).