Radionica filmske kritike: Usvajanje odobreno - News | Art-kino Croatia

Nakon Korejskog rata rodilo mnogo je djece ostalo bez roditelja što je rezultiralo prepunim sirotištima. Kao odgovor na to među europskim obiteljima javio se trend usvajanja južnokorejske djece. Jedno od te djece bio je Jung, dječak kojeg je usvojila belgijska obitelj u koju je došao kao peto dijete. Kroz film pratimo njegovo sazrijevanje i promjene s kojima se susreto: gubitak bliskosti sa roditeljima-usvajateljima, osjećaj nepripadanja zapadnjačkoj kulturi i frustracija zbog neznanja o svojem podrijetlu.

Nastao kao filmska adaptacija crtanog stripa čiji je autor ujedno i protagonist filma, Usvajanje odobreno ima zanimljivu kompoziciju koju čine tri načina prikazivanja radnje. U dokumentarnim dijelovima odrasli Jung govori o svome djetinjstvu iz perspektive zrele osobe koja se vratila u rodnu zemlju kako bi pronašla potrebne odgovore, dok se u animiranim dijelovima prikazuju scene iz Jungova odrastanja – zato jer su ona produkt njegovih sječanja i jer mu je animacija omogućila da djetinjstvo prikaže na način na koji je htio. Istovremeno, korištenje obiteljskih snimki daje vjerodostojnost njegovim riječima.

Vrlo je zanimljiv detalj kada Jung izrađuje crteže koji će kasnije biti animirani čime se suptilno povezuju dokumentarni i animirani dijelovi. Naime, Jung je stripove koristio kao „ispušni ventil“ , a crtanjem je nastojao izraziti svoje osjećaje i unutarnja strana. To se pokazalo ključnim u njegovom daljnjem sazrijevanju ne samo kao osobe već i kao budućeg svjetski priznatog crtača stripova. Tako se i u filmu, u čijoj je izradi i sam sudjelovao, različitim vrstama crteža prikazuje se slojevitost i kompleksnost Jungova duševnog stanja. Kod prikaza odrastanja koristio je realističniji način prikazivanja, a kod prikaza misli, snova i sjećanja koji ga vezuju uz Južnu Koreju drugi, stilizirani način prikazivanja. Ironično je kako su, gledajući iz današnjeg konteksta, Jungu upravo životne poteškoće postale glavni motivator i dovele ga do današnjeg statusa zvijezde svijeta stripa.

Okosnicom filma može se smatrati Jungova snažna potreba za pripadnošću. On ne zna otkud potječe, kako je došao na Zapad, tko su mu bili roditelji, a istovremeno ne zna ni tko je on sam na Zapadu, je li uistinu prihvaćen i voljen. Od samog početka naslućuje se dvojben odnos prema adaptaciji u zapadnjačku kulturu. Kada je prvi put došao u svoj dom s obitelji nije mogao komunicirati, ali je zato brzo prepoznao bocu Coca Cole. Tu je jasno da boca Coca Cole služi kao univerzalni simbol, ali je također simbol Zapada. Kasnije tijekom filma prolazi kroz fazu samokažnjavanja – jedenje riže začinjene tabascom koja mu uzrokuje mučninu i bolove. Sličan proces samokažnjavanja, saznajemo od odraslog Junga, prošli su i mnogi posvojeni Koreanci u Belgiji.

U filmu dolazi do raspleta kada Jungove strahove o manjku ljubavi i pažnje njegova majka-usvojiteljica smiruje kada mu govori kako mu je dala ljubav djeteta kojeg je izgubila, iako to nije znala pokazati.

U posljednjim scenama filma Jung koristi termin „koža boje meda“ o čijoj važnosti dovoljno govori činjenica da je to originalni naziv filma („Couleur de peau: Miel“). Značaj termina je i u tome što on simbolizira i zaokružuje Jungov dosadašnji životni put: u početku filma koristi se u opisnom smislu, dok na kraju postaje simbol povezanosti Istoka i Zapada. Nakon što je dobio potrebne odgovore otkrivanjem i prihvaćanjem svoje prošlosti moguće je zaključiti da je Jung uspio pronaći svoje mjesto u svijetu i postići potreban unutarnji mir.