Ljepotica dana - Movies | Art-kino Croatia

Séverine (Cathérine Deneuve) mlada je i lijepa kućanica udana za isto tako mladog i uspješnog kirurga Pierrea (Jean Sorel), prema kojem ona osjeća samo fizičku odbojnost, dok je istovremeno opsjedaju mazohističke fantazije. Privučena znatiželjom, koliko i 'nehotičnom' sugestijom muževog prijatelja Henrija (Michel Piccoli), Séverine počinje potajice posjećivati bordel izvjesne Madame Anaïs (Geneviève Page), posljedično postajući nova članica kuće poznatija po nadimku Belle de jour. Sve do dolaska grubog i neotesanog, ali Séverine privlačnog, gangstera Marcela (Pierre Clémenti), njezina se skrivena igra odvijala bez nepredviđenih događaja, no s ulaskom na scenu njegovih posesivnih ispada, stvari kreću nepovratnim, koliko i neželjenim smjerom.

Ljepotica dana, koju scenaristički supotpisuju Luis Buñuel i Jean-Claude Carrière – suradnik na gotovo svim Buñuelovim filmovima od Dnevnika jedne sobarice (1964.) – vjerojatno je najuspješniji redateljev film jer su se u njemu, kako kritičari vole istaknuti, najuspjelije susrele Buñuelova režijska izvrsnost i njegove opsesije. Film je nastao prema istoimenom romanu francuskog pisca i novinara Josepha Kessela (1928.), koji je zbog svoje tematike svojevremeno izazvao skandal, no, prema vlastitom priznanju, redatelju se nije sviđala moralizatorska dimenzija knjige pa je iz iste izbacio motive grijeha i krivnje, izmijenivši time i motivaciju Séverininih postupaka, učinivši ih izrazima samoispunjenja i oslobođenja od društvenih normi, tj. stega, dok je u radnju bešavno uklopio njezine seksualne fantazije, kojih u knjizi nema, kako bi filmsku naraciju istovremeno učinio kompaktnijom, a nadrealistički, čitaj: subverzivni sloj priče efektnijim, ponavljajući time zapravo strategiju korištenu u Zlatnom dobu, ali sada s više finesa i manje agresivnije. Vidljivo je to i u interpretaciji glavne glumice Cathérine Deneuve čija uvjerljivost ne počiva na psihološkoj karakterizaciji lika, već na odsutnosti bilo kakve psihologizacije, čineći time Séverinine porive namjerno dvosmislenima [sličan 'prazan' lik na koji je moguće projicirati razne fantazije i perverzije Deneuve je već igrala u Odvratnosti Polanskog, a u daljnjoj će ih karijeri imati prilike, mutatis mutandis, ponoviti u filmovima Marca Ferrerija Liza (1972.) i Tonyja Scotta Glad (1983.)]. Ljepotica dana premijerno je prikazana na venecijanskoj Mostri gdje je nagrađena Zlatnim lavom.