Summary
Glumica Božidarka neuspješno traži posao, a u čekanju glumačke šanse sjeća se svog teškog djetinjstva ratnog siročeta, odlazi na zabave s prijateljima... Naposlijetku dolazi i na razgovor kod voditelja Teatra &td Vjerana Zuppe...
Jedini hrvatski dugometražni igrani film koji je crpio iz bogatog i svježeg nasljeđa američkog (njujorškog) neovisnog filma i godarovskog novovalnog ogranka, pozivajući se na Godardovu maksimu o esencijalno važnom prepletanju dokumentarnog i igranog. Film, snimljen u ultraniskobudžetnim uvjetima, rađen je u dokumentarističkoj maniri tzv. filma-istine odnosno direktnog filma gdje Božidarka Frait zapravo glumi samu sebe, a sličan je slučaj i s ostalim glumcima/likovima u filmu.
