Donesite mi glavu Alfreda Garsije - Movies | Art-kino Croatia

Umirovljeni časnik američke vojske Bennie (Warren Oates) voditelj je bara i pijanist u Mexico Cityju koji od dvojice lovaca na glave saznaje kako je za izvjesnim Alfredom Garcijom raspisana bogata nagrada jer je kćer vrlo utjecajnog i opakog industrijalca ostavio trudnom. Saznavši od djevojke Elite (Isela Vega) da ga je upravo s dotičnim prevarila jer ju zanemaruje te da je isti nedavno poginuo u prometnoj nesreći, Bennie ponudi plaćenicima donijeti njegovu glavu u zamjenu za 10.000 $. Kako plan uključuje i Elitu, koja će mu pokazati gdje je Garsija pokopan jer se samo želi uvjeriti da više ne predstavlja prijetnju njihovom odnosu, oboje se zapućuju na 'piknik', praćeni budnim pogledom plaćenika.

Neke vrsti bizarnog remek-djela, kako je svojevremeno filmu Donesite mi glavu Alfreda Garsije tepao jedan američki kritičar, ova je neo-western drama prema riječima samoga Sama Peckinpaha jedini naslov koji je u distribuciju ušao u obliku kakvim ga je redatelj i zamislio. Nastao prema ideji scenarista i prijatelja Franka Kowalskog, Peckinpah je na filmskom predlošku počeo raditi za vrijeme snimanja Pasa od slame, a u produkciju je ušao nakon epopeje sa studijem MGM koji je bez njegovog dopuštenja premontirao film Pat Garret i Billy The Kid, što je vjerovatno i razlog zbog kojeg je Alfreda Garsiju odlučio u potpunosti snimiti u Meksiku s većinski meksičkom filmskom ekipom i bez nadzora studija, izjavivši u jednom intervjuu kako za njega Hollywood više ne postoji i da će ostati snimati u Meksiku pa je glavni američki filmski i TV sindikat produkciju proglasio 'odbjegličkom' i zaprijetio bojkotom distribucije. Ovaj, kako se navodi, najeksperimentalniji Peckinpahov naslov, kojeg se također često dovodi u vezu s Luisom Buñuelom, u kasnijim je interpretacijama tumačen kao modernistički kolaž kojemu je pozadinska tema prikaz putovanja kroz noćnu moru kapitalističkog patrijarhalizma (afera Watergate, tj. Nixon, bila je na vrhuncu karijere), dok je kritika od samog početka istaknula alter-ego poziciju antijunaka Bennija, odnosno Warrena Oatesa sa samim redateljem, inače jednog od najdugovječnijih Peckinpahovih suradnika, pa se film tumačio i kao psihoanalitička ili, još preciznije, podsvjesna autobiografija redatelja.