03.01.2013.
Učitelj i njegov učenik. Provokatori par excellence i ultimativni arthouse miljenici. Michael Haneke i Markus Schleinzer. Smrt i bolest tijela i psihe. Zato Haneke (Ljubav) već na samom početku stavlja karte na stol, fotografirajući mrtvo → more
04.12.2012.
'To nije krv. To je crvena boja', rekao je Godard kad su ga upitali zašto u kompozicijama kadra 'Ludog Pierrota' ima toliko crvenog. U izuzetnom doksu 'Levijatan' Verene Paravel i Luciena Castaing-Taylora svedenom na začudne → more
31.10.2012.
Kad je na ovogodišnjem Berlinaleu 85-godišnji Wynn Chamberlain predstavio restauriranu kopiju kultnog underground filma Brand X u kojem se ukazuje vječno napušeni Warholov superstar Taylor Mead na vrhuncu ludila, autor se referirao na legendarnog Jonasa Mekasa → more
02.10.2012.
Kad je u Cannesu premijerno prikazan najnoviji film ikone francuskog neobaroka Leosa Caraxa Sveti motori, mnogi novinari su se zabrinuli kakva će biti sudbina tog iščašenog filma i kako će ga prihvatiti publika. 'Ne znam što je → more
29.06.2012.
U genijalnom doksu Edie i Thea: Zaruke su dugo trajale koji smo već vidjeli u vašem i našem (ljetnom) Art-kinu, njegove akterice 'plešu već 43 godine'. Nisu prestale plesati ni kad je jedna od njih oboljela → more
30.05.2012.
Jim Jarmusch ga je citirao u Putu samuraja, referirajući se na njegovo remek-djelo Ožigosan da ubije, iako je danas više fensi reći da je to zapravo bio 'hommage'. Quentin Tarantino je to isto učinio u Kill Bill Vol 1 referirajući → more
30.04.2012.
Da između festivalskih i kino programa na ovim prostorima postoji nekakav dijalog dokazala su nam čak tri toliko različita a opet tako bliska programska pristupa onom najboljem u (angažiranom) talijanskom filmu danas. Gotovo paralelno sa → more
30.03.2012.
Za razliku od anime senseija Hayaoa Miyazakija čiji je Ghibli potpisao ugovor s Disneyevim studijima, japanska 'indie' animacija krajnje je neistraženo područje na ovim prostorima. Iako ju teoretičari vole označavati sintagmom 'art animacije', njeni vodeći → more
27.02.2012.
Vječna kiša. Njažni zagrljaj blata. Težina, fizičko biće. Crno i bijelo, ili beskonačno gradiranje sivog. Takav 'haiku' možda najbolje opisuje začudni opus mađarskog sineaste Bele Tarra. Njegov Satantango koji traje 450 minuta Susan Sontag je gledala → more
28.01.2012.
David Hockney obožavao je slikati bazene. Slikao je Petera kako izlazi iz Nickova bazena. Promatrao je japansku kišu kako udara o njegovu površinu. Promatrao je njihove plesne ritmove koji se mijenjaju ovisno o boji neba i dubini bazena. Dva → more
02.01.2012.
Čak dva sineasta s kojima sam ovih dana razgovarao u sklopu Filmskih mutacija - Jose Luis Guerin i Benoit Jacquot – rekli su mi da su prve filmofilske užitke upijali iz prvog reda kinoteke. I → more
29.11.2011.
Za legendarnog francuskog filmskog kritičara Andrea Bazina, filmski festival je neka vrsta religijskog reda, iako Bazinov mitski esej u kojem autor ironizira festivalske rituale nije zaustavio cannesku škvadru da po njemu nazove jednu od dvorana Palaisa (Salle Bazin), doduše → more
