Prosinac u Art-kinu: MRAČNIJA STRANA BERLINSKOG ZIDA - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Reciklirati poput siročadi napuštene slike, arheološki i refleksivno, bez obzira na njihovu nacionalnost. Tako se prema berlinskoj arheologiji mogućeg odnosi Thomas Heise u filmu 'Materijal' koji otvara neku vrstu Zeit-Rauma kao pulsirajućeg tijela u kojem rečenice, slike i uspomene stvaraju elegiju o izgubljenom vremenu DDR-a. Gotovo identični efekt postiže i prava decembarska poslastica za radikalniju riječku filmofiliju - Ciklus filmova u produkciji istočnonjemačkih režimskih DEFA studija, onih istih u kojima je snimao i Heise iako mu je cenzura često bunkerirala filmove s oznakom 'politički neprihvatljivog'. Ciklus obuhvaća filmove snimljene tamo negdje nakon plenuma ZK-a s bunkeriranim westernom Franka Bayera 'Kameni tragovi' u kojem se mladi sekretar Komunističke partije sukobljava s buntovnim pistolerosom koji predvodi grupu najproduktivnijih bauštelaca, pa sve do outanja jednog profesora iz Istočnog Berlina ('Coming Out') koje se pretvara u potresnu studiju o položaju homoseksualaca s tamnije strane Zida. Jer, koliko god je dirljiva ispovijest starog geja i žrtve nacističkog progona, kad kaže da su mu 'komunisti pomogli u njegovoj borbi', osmišljena s namjerom da se scenarij svidi DEFA-i, upravo će finalni osmijeh na licu autorova protagoniste simbolično srušiti Zid koji ga je godinama sprečavao u ostvarenju seksualnih sloboda. Naravno, u filmu nije zanemarena ni famozna tegla s krastavcima koja će se nešto kasnije nanovo ukazati u mainstream umaku ('Goodbye Lenjin').

Zato ima neke simbolike da gostovanje zagrebačkog Human Rights Film Festivala koje već postaje programska konstanta našeg kina, uključuje i alegorijski doks 'Zec na berlinski' u kojem sretno zatočeni zečevi iz tzv. Zone smrti napuštaju padom Zida svoj udobni habitat i prelaze u Slobodni svijet. Na tu temu se na neki način nadovezuje i 'Jerichow' Christiana Petzolda, neka vrsta reciklaže pulp klasika 'Poštar uvijek zvoni dvaput' u neoliberalnu Njemačku tržišnog kapitala u kojoj euri stalno prelaze iz jedne ruke u drugu. Ono što je za Jamesa M. Caina bila Velika ekonomska kriza, za Petzolda je osiromašeni sjeveroistok Njemačke koji je geografski nekad pripadao DDR-u, a kojim gluvare jedan mačoidni povratnik iz afganistanske klaonice, njegov šef Turčin i šefova atraktivna žena s kojom se upušta u zabranjenu vezu.

Iznimno bogati program Human Rights Film Festivala posvećen je borbi za socijalna prava u svim mogućim aspektima, u rasponu od poskolonijalne represije i degradacije Filipina u filmu 'Leptiri nemaju sjećanja' kojim se Lav Diaz nakon 'Melankolije' vraća u naše kino ali ne više u 'maratonskom' izdanju, pa sve do postkolonijalne degradacije Kameruna u 'Bijelom materijalu' veličanstvene Claire Denis, te velike redateljice svjetlosti i tijela, gdje regularna vojska korumpirana generala pokušava zaustaviti pobunjeničke milicije i njihove baby killere naoružane kalašnjikovima većima od njih koji pljačkaju delikatese jer umiru od gladi, dok vlasnica plantaže kave Isabelle Huppert pokušava spasiti njen urod. Afričkim temama bavi se i veliki etiopski humanist Haile Gerima ('Teza') koji kroz sudbinu jednog intelektualca koji bježi od svijeta i povlači se u politički nesigurnu zemlju njegova djetinjstva, pokušava lucidno ratificirati poraz čitave jedne generacije zalutale u ćorsokak idealizma. Nešto ležerniji i gotovo boratovski pristup no-global temama donosi nam famozni tandem performera 'The Yes Men' koji sada odluče popraviti svijet i prerušeni u glasnogovornike Dow Chemicala najavljuju da je njihova korporacija spremna isplatiti odštetu žrtvama tragedije u Bhopalu.

Kinotečni dio programa posvećen je velikom Fritzu Langu, kojem su filmski teoretičari nakon njegova holivudskog transfera priskrbili epitet najmodernijeg od svih američkih redatelja zvučne ere ('Žena u izlogu', 'Zakon linča', 'Na divljem zapadu'). Distributerski segment programa donosi nam genijalni 'Revanš' koji u priči o šoferu vlasnika austrijskog bordela i ukrajinskoj prostitutki priziva mračnu tradiciju film noira jednog Nicholasa Raya ('Na opasnom terenu'). A Queer Zagreb nam donosi suludog Jacquesa Nolota ('Prije nego zaboravim') u ulozi bivše gej kurve koja se suočava s andropauzom, usamljenošću, AIDS-om i ostavštinom Rolanda Barthesa. Za Nolota je ovaj film ono što su za Mishimu bile 'Ispovijedi maske'.

Ali to nije sve. Vrhunac prosinca u našem kinu je proslava njegova prvog rođendana koja krije brojna iznenađenja, predstavljanje riječke eksperimentalne filmske scene nekad i sad, ali i hrvatske premijere filmova među kojima su i oni koje su nepravedno ignorirali selektori naših brojnih festivala.