Mamas & Papas & Sons - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Započeto još na otvaranju nove sezone vašeg i našeg kina, s kratkišima poput Imaš ti neku priču u kojem junak nakon seksa u panici razgovara na mobitelu s mamicom, te Crvenog koji otvara svađa isprane majke i njene kćeri, psihoanaliziranje turbulentnih odnosa roditelja i njihove djece nastavlja se u velikom stilu s remek-djelom Bong Yoon-hoa Majka, tim ultimativnim vrhuncem Ciklusa korejskog filma fokusiranog na mainstream produkciju kakvu najčešće preferiraju specijalizirani festivali poput udinskog Far East Filma, dok je ljuti art (Lee Yoon-ke, Hong Sang-soo & Co.) uglavnom rezerviran za neke druge priredbe. U Bongovu filmu nevjerojatne barokne energije koji koketira s neizbježnim motivom osvete, tim kvintesencijalnim motivom korejskog trilera, imamo lik posesivne majke koja je u stanju učniti sve da bi dokazala sinovu nevinost, krenuvši u potragu za istinom. Ona je čak spremna i sama ubiti da bi dokazala da njen sin nije ubojica. 'Ti i ja smo isti', kaže mu ona. Za sina i njegovu voljenu mamicu seksualnost se prenosi na predmete i geste – akupunkturu i sinovo dodirivanje majčinih grudi. Film dakle ne priča samo o grotesknoj ljubavi koju rađa očaj, već i o nepodnošljivoj okrutnosti ljudi, klasnom bijesu i lažnoj solidarnosti. A u autorovu hičkokovskom suspenseu (promatrati scenu s bocom vode), jedina istinska empatija prema majci eksplodirat će kad postanemo svjesni njene tajnovite krivnje. Jer, uvodni i završni majčin 'ples', onaj u polju žita i onaj u autobusu, nije nikakva katarza već samo potresni dokaz da smo se zatekli tek par koraka do ludila.

I u već tradicionalnom Ciklusu češkog filma protežu se teme koje bi svakog psihoanalitičara koji drži do sebe dovele u ekstazu. U Preživjeti svoj život slavnom animatoru Janu Švankmajeru trebaju snovi da bi doznao kakav je bio njegov odnos s ocem i majkom, dok se u prologu obraća direktno publici, napomenuvši da je njegov komad 'psihoanalitički film', razapet između kreveta za spavanje i ležaja za psihoanaliziranje, buđenja i sna, organskog i neorganskog, Freuda i Junga. Njihovi portreti u borbenoj pozi krase zid junakove sobe, što je i više nego fino zagrijavanje za najnoviji Cronenbergov film A Dangerous Method. A u komediji etablirane Alice Nellis Mamas & Papas koja tematski puno duguje mozaičnoj strukturi filma Majka i dijete Rodriga Garcie, sina poznatijeg Gabriela Garcie Marqueza, autorica reciklira motive majčinstva, željenih i neželjenih trudnoća i manijakalne želje za potomstvom.

I dok je Švankmajerov nadrealni prosede animiranih fotografija ponešto inferiorniji u odnosu na radikalizam autorovih ranih radova, majstorovu ranu fazu i njegove animirane lutke prizivaju animirani segmenti Sverakova filma Kuky se vraća u kojem majka iz zdravstvenih razloga baca u kantu za smeće sinova plišanog roza medu, da bi dječak ubrzo uronio u svijet mašte koji priziva duhove Spikea Jonzea (U kraljevstvu divljih stvorenja) ali i najnovijeg horora Takashija Shimizua 'Rabitto horaa', samo što umjesto mede Japanac koristi plišanog zeku. Naravno, medo postaje i neizostavni accessoire u životu transrodne prostitutke u odvažnom turskom filmu Drugi anđeli kojim otvaramo novu sezonu Queer MoMenata.

Ako Švankmajerovi nadrealni izumi uključuju recimo ženu s glavom kokoške, feministkinje će vjerujem još više iznervirati scena iz Tiranosaura Paddyja Considinea u kojoj pijani muž mokri po ženi i potom ju siluje. Inače, autorov brutalni izdanak britanskog socijalnog mizerablizma kojim započinje riječko gostovanje Zagreb Film Festivala, krajnji je antipod britanskoj suludoj farsi Four Lions Chrisa Morrisa koju je jedan kritičar opisao kao fundamentalističku varijantu Full Montyja, iako je njen nekorektni humor u rušenju određenih tabua puno bliži Boratu, sprdajući se s terorističkom histerijom kroz zgode i nezgode grupe moronskih bombaša samoubojica koji sinovima nude džihadsku verziju Kralja lavova pripremajući veliku akciju na londonskom maratonu. Jer, dok Ciklus češkog filma nudi tek jednu komediju kojoj bi se mogla atribuirati singagma punokrvnog 'češkog humora' (Kod mene dobro), fanovi sočnog britanskog humora definitivno neće ostati zakinuti.

Inače, dostatnu dozu političke nekorektnosti ubrizgat će i nepodnošljiva Thompsonova filmska glazba kojom je režiser Stanislav Tomić predozirao kadrove Josefa, a u čijim će bombastičnim taktovima u dvoranu našeg i vašeg kina u slow motionu nanovo umarširati naš česti gost, riječki glumac Alen Liverić, nakon što je već uveličao svečane premijere filmova Kamo? i Ničiji sin. Nažalost, Tomić bi u tretmanu Prvog svjetskog rata mogao puno toga naučiti od genijalnog Francuza Sergea Bozona (La France) čijim se umornim ratnicima pridružuje neponovljiva Sylvie Testud preodjevena u muškarca, tragajući za nestalim mužem. Dok je Tomić angažirao Thompsona, Bozon rabi pop minijature Fugua i Benjamina Esdraffa, te numere s demo albuma Gospel Lane Johna Pantryja. Zato se političko značenje Bozonova filma može shvatiti samo ako preslušate Going All the Way od The Squiresa na nekoj izlizanoj singlici. Jer, ako je tekstura Bozonova filma takva da kroz nju mogu proći leptiri, Josefov šinjel može probiti tek arlaukanje Marka Perkovića.