Crveno i crno - Monthly Overview | Art-kino Croatia

Čitav opus velikog Krzysztofa Kieślowskog kojem posvećujemo već tradicionalne autorske srijede, opsesivno traga za sličnostima i paradoksima, fokusiran na individue koje pokušavaju pomiriti vlastitu svakodnevnicu s njenim kulturalnim mitovima, bilo da je riječ o biblijskim zapovijedima ili francuskim revolucionarnim sloganima. Iako crvena boja iz završnog dijela njegova ekstraordinarnog triptiha koji se referira na boje francuske zastave (šifra: Crveno), postaje razorni figurativni element. Ona je prisutna na uličnim reklamnim plakatima, u nazivima kafića, na odjeći, zidovima stanova i predmetima poput kugle. Zato nije čudo da ćemo među preživjelima jednog brodoloma prepoznati Juliette Binoche i Benoîta Régenta iz Plavog i Julie Delpy i Zbigniewa Zamachowskog iz Bijelog. No Crveno nije samo jedan od najautentičnije očajničkih komada iz autorova opusa, već se promatra kao neka vrsta buđenja. Zato Slučaj i Sudbina ostaju fundamentalni elementi interakcije njegovih protagonista, u idealnoj sintezi prošlosti i sadašnjosti, misli i pokreta. Kao što i Valentinin altruizam postaje antipod sučevu egoizmu u Crvenom. Iako je riječ o figurama koje se privlače, jer ih povezuju gotovo identični ožiljci bolne ljubavi. Zato Crveno priziva ležernu simfoniju u kojoj je voajerizam prije svega zvučan. Zvuk u Crvenom uvijek dominira u odnosu na pogled. Zato je to krajnje strastveni film u svojim simbolizmima u kojem crveno postaje vatra, ali i idealna sinteza između Dekaloga i narativa koji se otvara prema svijetu.

Crvene su i gaće svećenika dok se sunča na ležaljci u Hribarovu komadu Što je muškarac bez brkova?, koje bi se zasigurno svidjele Almodóvaru. Prikazujemo ga u programskom bloku posvećenom filmskim adaptacijama i čitanju filma. A Kultno kino rezervirano je za Dušana Makavejeva, tog možda naj(od)važnijeg filmskog agitatora s ovih prostora. U prestižnoj Criterion Collection koja obuhvaća njegove seminalne radove, nazvan je slobodnim radikalom filma. Iako je njegov dugometražni film Čovek nije tica praktički označio početak crnog talasa. Zato nije čudo da su autorove ready-made intervencije zaludile Warhola koji je Makavejeva u svojoj Tvornici dočekao kao najvećeg udarnika. Za to je prvenstveno zaslužan njegov komad W.R. – Misterije organizma, koji počiva na ideji Willhelma Reicha da svako zaslužuje vrhunski orgazam. A penis u erekciji Jima Buckleya, urednika porno magazina Screw, kojem je jukstaponiran footage sa Staljinom koji govori da je prva faza komunizma uspješno okončana, pokušava reći nešto o dobrom starom odnosu seksa i moći.

Jugoslavenski segment filma W.R. – Misterije organizma uključuje dvije slobodoumne cimerice (Milena Dravić, Jagoda Kaloper) i sovjetskog umjetničkog klizača Vladimira Iljiča. Portretira ga Ivica Vidović kojem posvećujemo veliku retrospektivu. Ona obuhvaća i njegov portret mladog idealiste Vrane u dostatno subverzivnoj Zasedi Živojina Pavlovića, koja poput ranog Makavejeva također priziva estetiku crnog filma. Zato ni Pavlović ne može odoljeti da poput Makavejeva stavi fokus na Staljina u formi njegova ogromnog portreta. Iako ništa manje crna, doduše s proplamsajima noira, nije bila ni Vidovićeva suradnja sa Zoranom Tadićem u Ritmu zločina.

Nakon riječke izložbe D'Annunzijeva mučenica postavljene u sklopu pretprograma EPK izložbe Granice između reda i kaosa koja je bila svojevrsni odgovor na onu tršćansku koja se na D'Annunzijevu riječku avanturu odnosi afirmativnije (šifra: Disobbedisco - La rivoluzione di D'Annunzio a Fiume 1919-1920), Il Vate se ukazuje i na velikom platnu vašeg i našeg Art-kina u doksu Riječki orao Darija Lonjaka, snimljenom prema scenariju Velimira Grgića. Potonjem je ovo bio stanoviti iskorak iz zone japanskih i korejskih ludorija kojima je posvetio nekoliko knjiga. Iako još uvijek nestrpljivo čekamo ambiciozni i predugo odgađani projekt Igora Bezinovića Fiume o morte! koji se također bavi D'Annunzijevom povijesnom ostavštinom (istom se pozabavio i recentni debi Gianluce Jodicea Il cattivo poeta u kojem ga Sergio Castellito portretira kao umornog starca na rubu demencije koji se izolirao na svom posjedu Vittoriale degli Italiani na jezeru Garda, transformiranim u simulakrum talijanske povijesti).

I ove sezone, vaše i naše Art-kino postaje na dva dana Kino Mediteran, s bugarskim sineastom Ivajlom Hristovom (šifra: Strah) koji promatra bliski susret usamljene udovice i afričkog migranta, te turskom redateljicom Nisan Dağ (šifra: Još jedan dah) koja uranja u mužjački narko svijet istanbulskog wannabe repera. A autoričini animirani segmenti koji vizualiziraju junakove narko halucinacije, fini su preludij još jednom gostovanju Animafesta, čiji je programski blok nazvan Erotika crven poput najsenzualnijeg ruža za usne.