Program
Premijerom Junaka Zhanga Yimoua 2002. godine u Kini je, prema nekim izvorima, službeno nastupila era visokobudžetnoga filma. Potencijalno najmoćnija zemlja na svijetu, potaknuta uspjehom transnacionalnoga spektakla Tajvanca Anga Leeja Tigar i zmaj (2000.), krenula je u utrku s nedvojbeno najmoćnijom planetarnom filmskom industrijom (holivudskom). U konkretnu slučaju, zalog je bio kombinacija autorskog potpisa perjanice čuvene „pete generacije“ redatelja i auto-egzotizacije tradicije pod privlačnim plaštem borilačkog wuxia žanra. Kao nekadašnji unutarnji disident, Yimou je tim spektaklom talonirao ulazak u kineski mainstream, a uskoro je povukao za sobom i generacijskog suputnika Chena Kaigea (Žuta zemlja, Zbogom, moja konkubino). No, dok su novi miljenici domaćeg establišmenta na krilima spektakla i fantazije bježali u vrijeme kada je, kako kaže nevidljivi pripovjedač Chenove Zakletve (2005.), „svijet još bio mlad“, a ljudi i bogovi zajedno hodahu zemljom, na marginama kineske kinematografije već je stajala nova, prizemljena generacija redatelja, spremna na suočavanje s proturječjima suvremene - ekonomski otvorene i globalizirane Kine. Odbacujući usmjerenost prethodnika na tradicijske i predmoderne teme u ime pluralnih identiteta i (socijalnog) realizma, ta “šesta” generacija, držeći budnom cenzuru, samosvjesno se pozicionirala neovisno, otklonaški, i od sve jačeg trenda opće holivudizacije suvremenog kineskog filma. (tekst: Diana Nenadić)
Prvi na rasporedu je pirotehnički spektakl "Zbor" (2007.) romansirana epizoda pukovnije izginule u kineskom građanskom ratu, čiju čast brani jedini preživjeli vojnik.
Zatim je tu drama o iskupljenju otuđenog japanskog oca "Usamljeno putovanje od tisuću milja" (2005.), crna komedija "Ludi kamen" (2006.) o urnebesnom lovu na crni žad te Jia Zhangkea-ova "Mrtva priroda" (2006.) i Chena Kaigea-ova "Zakletva" (2005.) koje zaokružuju ciklus.
