Program
Program će obuhvatiti tri recentna filma Zlatka Kopljara realizirana između 2012. i 2014. godine.
Program:
1. K17, HD video, 10' 49'' (2012)
2. K16, HD video, 10' 42'' (2012)
3. K18, HD video, 13'54'' (2014)
Program u suradnji s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti Rijeka. Ulaz je slobodan.
Filmovi Zlatka Kopljara okupljeni u program Iz serije K predstavljaju presjek umjetnikove produkcije u području filma/videa, a realizirani su tijekom posljednje dvije godine. Umjetnička praksa Zlatka Kopljara, neovisno mediju u kojem se realizira, bilo da se radi o performansu, fotografiji ili filmu/videu uspostavlja hibridno polje kompleksnih egzistencijalnih pozicija i medijskog izvođenja angažirajući prisutnost umjetnika kao strategiju performansa. Preokupacija Zlatka Kopljara propitivanje je odnosa moći, kao odnosa pojedinca i institucija, umjetnosti i života, problematiziranje odnosa tijela i svijeta.
K17 (2012) otvara program i označava autorov povratak u New York, grad u kojem je 2003. godine realizirao seriju fotografija K9 Compassion. U međuvremenu, u rasponu od deset godina, između 2003. i 2012., došlo je do promjene globalnog financijskog krajolika, uz izmijenjene institucije (financijske) moći. New York iz K17 danas je mjesto tih izmijenjenih okolnosti, promijenila se ekonomska slika i grada i svijeta.
Nastavak procesa nesigurnosti i nemoći u artikulira se kroz film K16 (2012), u kojem središnje mjesto zauzima prizor kopanja rupe kao metafore i fizičkog prostora bezdana, apsurda, uzaludnosti. Nagovještava se otvoreni kraj djela i nedovršenost kao mjesto oko kojeg se formira narativ i značenje unutar strukture ovog naizgled jednostavnog djela.
Program završava filmom K18 (2014) koji se ovom prilikom premijerno prikazuje. U njemu Kopljar zaključuje dijalog «o poziciji čovjeka u svijetu», o mogućnosti etike u prostoru globalne ekonomije i politike, samoći i izolaciji unutar zajednice. Film se formira nizovima kadrova u kojima nas “optičko nesvjesno” kamere uvlači u prostore prirodnog okoliša. Pejzaž kao proizvod zapadne kulture omogućava posredovanje odnosa čovjeka i prirode, kao što predstavlja modele čovjekove konceptualizacije prirode, da bi se reflektirala različita raspoloženja i složeni odnosi. Uranjanje u pejzaž postaje mjesto propitivanja međuodnosa prostora, povijesti, memorije ili identiteta, a posebna je pažnja usmjerena oblikovanju zvučnog krajolika, gdje oblikovanje zvuka kroz glas, naraciju, šumove i ambijentalnu buku ima značajnu ulogu u stvaranju doživljaja, formiranju atmosfere i slojeva značenja.
U radovima se Zlatko Kopljar pojavljuje osobno, odjeven u bijelo, reflektirajuće odijelo. Kreće se prostorima kao osamljeni svjedok, promatrač, prolaznik. U posljednjem su filmu K18 njegova figura i prisutnost svedeni na minimum. Kopljar se pojavljuje u zaključnom kadru, kao figura «odbačena» u krajoliku, licem okrenut prema dolje, prema zemlji. Smrt kao retorički i fizički kraj, nagovještena i u K12, ovdje zaključuje filmski ciklus.
Autorica teksta: Branka Benčić.
Zlatko Kopljar (1962) je vizualni umjetnik. Izlagao je na 26. Bijenalu u Sao Paulo, Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, The Kitchen - New York, Gallery Manes, Prag, itd. Radovi mu se nalaze u kolekcijama Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Modernoj galeriji u Zagrebu, kolekciji Filip Trade, te privatnim zbirkama. Završio je slikarstvo 1991. u klasi profesora Carmela Zottia na Akademiji Likovnih Umjetnosti u Veniciji, Italija. Živi i radi u Zagrebu.
