Zlatno doba - Movies | Art-kino Croatia

Radnja filma vrlo je jednostavna, kako bi sve ostalo moglo biti čista provokacija: dvoje ljubavnika, Žena (Lya Lys) i Muškarac (Gaston Modot), suprotstavlja se društvenim konvencijama, seksualnoj represiji i moralu kojih su predstavnici francuska buržoazija i Katolička crkva tako što se ne obaziru gdje će ispoljiti i uprazniti svoju strast. No njihovo okruženje ne misli isto i stalno im se isprečava na putu što dovodi do provale potisnutog nasilja kao zamjene za neostvarenu žudnju pa se ekranom posljedično nižu poetski primjeri te akcije čiji je glavni cilj subvertirati društvene običaje i sablazniti licemjerje zajednice.

Doduše, sam Buñuel je u svojoj knjizi Moj posljednji dah tvrdio kako se radi o 'običnom' prikazu lude ljubavi (l'amour fou), a ne o psihoanalitičkom tumačenju potisnute seksualne žudnje, no isti je autor često i namjerno volio zamagljivati i izvrtati svoje postupke pa je primjerenije suditi prema vlastitom doživljaju filma. Što su nakon premijernog prikazivanja 1930. godine i kratkotrajne distribucije mogli samo privilegirani jer je film nakon niza prosvjeda desničarskih i antisemitskih grupa koje su prilikom jedne od projekcija filma u legendarnom pariškom kinematografu Studio 28 prekinuli njegovo prikazivanje tako što su uništili platno, fizički napali gledatelje i uništili u atriju izložene slike nadrealističkih autora, nakon čega je šef pariške policije hladno odlučio da se svi primjerci filma zaplijene, a njegovo javno prikazivanje zabrani. 'Odredba' je bila na snazi 50 godina.

Inače, film je kao rođendanski poklon za svoju ženu Marie-Laure – poznate pokroviteljice avangardnih umjetnika i nadrealističke muze – od Buñuela naručio njezin muž Charles, također mecena i potomak poznate plemićke obitelji de Noailles, poznat kao Vicomte de Noailles. Iako potpisan kao suscenarist, Salvador Dalí nije zapravo sudjelovao u njegovom nastanku zbog trzavica koje su se pojavile među dotad nerazdvojnim prijateljima. Zbog toga su – i pored tematskih sličnosti s Andaluzijskim psom: nekonzumirana ljubav potaknuta seksualnom represijom društva, neizbježnost fizičkog nasilja i napad na svećenstvo – zamjetne razlike između ta dva filma, a one se prvenstveno odnose na kompaktniju filmsku režiju, scenografiju i oblikovanje prostorno-vremenskih dimenzija što, između ostalog, znači da je Buñuel s ovim filmom shvatio kako svoj umjetnički izraz oblikovati, a da više ne teži samo odbacivanju njegovih konvencija, primjenjujući iste sižejne obrasce. Pokazalo se to dugotrajnim stilom.