Summary
Umjetnički eksperiment, futuristička akcija, kolektivni performans u izvedbi perjanice talijanskog nacionalističkog pjesništva Gabrielea D'Annunzia i njegovih Ardita pozdravljen od strane njemačkih dadaista, ujedno i avangardni poduhvat talijanskog fašizma poznat pod pjesničkim nazivom Impresa di Fiume (Riječki poduhvat) postao je gotovo pa 'nepresušni' izvor inspiracije za povjesničare, pisce i redatelje. Bizarni događaj bremenit kontroverzama koji je naglavce okrenuo otrcanu izreku kako muze za vrijeme rata šute drugačiju sudbinu nije niti mogao doživjeti. Jednim takvim avangardnim činom, kakav je bio odsijecanje orlove glave s dvoglavog simbola grada Rijeke koji je 'osloboditelje' neodoljivo podsjećao na omraženu kuću Habsburgovaca, pozabavio se dokumentarni film Riječki orao autorskog tandema Velimir Grgić (scenarij) i Dario Lonjak (režija). Sniman na autentičnim lokacijama Kvarnera i Lombardije – na imanju Vittoriale degli Italiani smještenom na obalama jezera Garda koji je D’Annunzio pretvorio u muzej posvećen svim poginulim talijanskim vojnicima – film kroz priču o, do nedavno nepoznatoj sudbini odsječene glave orla, donosi uz pomoć bogate arhivske građe novi pogled na život i djelo ovog kontroverznog talijanskog pisca te na njegov utopistički projekt koji je po tko zna koji put do tad dijalektički započeo erosom pa skončao thanatosom.
