Summary
Nakon smrti kćeri Christine (Sharon Williams), njezini roditelji Laura (Julie Christie) i John Baxter (Donald Sutherland) dolaze u Veneciju kako bi se oporavili od tragičnog događaja. Dok John kao arheolog radi na restauraciji jedne bizantske crkve, Laura upoznaje sestre Wendy (Clelia Matania) i Heather (Hilary Mason), od kojih je druga slijepa, ali ima vidjeličke sposobnosti i tvrdi kako može komunicirati s njezinom kćeri. Nakon neuspješnog nagovaranja Johna da se pridruži jednoj od seansi, Heather nakon mučnog transa upozorava Lauru da je njezin muž u opasnosti i da što prije mora napustiti Veneciju, no ubrzo iz Engleske im stiže vijest o nesreći koju je njihov sin Johhny (Nicholas Salter) doživio u školi. Idući dan John brodićem ispraća Lauru prema aerodromu i zajednički promatraju kako iz jednog kanala izvlače tijelo najnovije žrtve iz niza grotesknih ubojstava…
Nakon što se u filmskom svijetu iskazao kao snimatelj (Maska crvene smrti, Fahrenheit 451, Petulia…), Nicolas Roeg uputio se i u redateljske vode debitirajući 1970. godine gangstersko-psihodeličnim filmom Performans. Ne okreći se (1973.) njegov je treći i, ujedno, najhvaljeniji naslov, žanrovski smješten u 'okultnu' franšizu trilera i horora, iznimno popularnih u to vrijeme (pogotovu nakon pojave Rosemaryne bebe), nastalom prema kratkoj priči engleske spisateljice Daphne Du Maurier. Specifičnost ovog filma slojevito je redateljevo poigravanje motivima (voda, staklo i crvena boja) koji u kombinaciji s netipičnim montažnim postupcima, svojstvenima za ovog autora, postaju znakovi što najavljuju ili predviđaju buduće događaje, dok psihološki služe razradi motiva žalovanja. Zanimljiv je, također, i prikaz Venecije kao pustog i sumornog mjesta premreženog klaustrofobičnim vizurama kanala i uličica, narav kojih opisuju iznenadni krici i avetinjske sjenke, donekle usporediv s onim što smo ga nedavno imali prilike vidjeti u Viscontijevom klasiku Smrt u Veneciji.
Festivals and awards
Nagrada BAFTA, 1974 - Najbolja fotografija;
