Barry Lyndon - Movies | Art-kino Croatia

Nakon duela u kojem strada britanski vojnik zbog ljubavi prema svojoj rođakinji, Redmond Barry (Ryan O'Neal) prisiljen je napustiti Irsku pa se pridružuje engleskoj vojsci, saveznici Pruske u ratu protiv Austrije i Francuske. Nakon pokušaja dezertiranja i vrbovanja u prusku vojsku te otpuštanja iz iste kako bi postao policijskim špijunom, Barry se upoznaje s plemićem i profesionalnim kockarem Chevalierom de Balibarijem (Patrick Magee) s kojim putuje Evropom varajući isto to plemstvo na kartama. Tako susreće i Lady Lyndon (Marisa Berenson), mladu i zanosnu groficu čiji ostarjeli muž ubrzo umire pa Barry koristi trenutak da preuzme ne samo njezino prezime i titulu, već i nasljedstvo.

Nakon što mu je propao projekt biografskog filma epskih zamaha o Napoleonu (glavnu ulogu trebao je imati Jack Nicholson), kojem nije mogao naći financijere poslije komercijalnog neuspjeha filma Waterloo (1970), Stanley Kubrick nije htio nakon godina pomnih priprema samo tako ostaviti prikupljenu građu pa se nabasavši na roman Williama Makepeacea Thackerayja The Memoirs of Barry Lyndon, Esq. odlučio za svoj novi projekt o avanturizmu sklonom irskom mladiću čija je životna ambicija uspon na društvenoj ljestvici i ulazak u aristokraciju. Kao i s većinom literarnih predložaka, Kubrick je i ovaj za potrebe scenarija temeljito preradio – iz prvog lica prebacio ga u treće (narator u filmu engleski je glumac Michael Hordern) i dodao nove cjeline (npr. dvoboji na početku i kraju filma) – a film je odlučio snimati na autentičnim lokacijama s prirodnim osvjetljenjem kako bi se atmosfera tog doba što vjernije dočarala, zbog čega nije izostalo niti inzistiranje na povijesno utemeljenim kostimima. Pritom mu je inspiracija za kompoziciju kadrova eksterijera i interijera, uglavnom polutotala i totala, poslužilo osamnaestostoljetno slikarstvo tog doba (A. Watteau, W. Hogarth, J. Reynolds, G. Stubbs, T. Gainsborough, J. B. S. Chardin i J. Constable), što se autoru, kolokvijalno rečeno, obilo o glavu jer je dio kritike držao da se gledanje filma čini kao posjet muzeju. Iako pojava Barryja Lyndona u kinima 1975. godine nije naišla na isti entuzijazam s kojim je redatelj pristupio stvaranju svog minucioznog remek-djela – ipak je to godina s kojom dominantna filmska forma postaje blockbuster – niti s kojim su dočekivani Dr Strangelove (1964), 2001: A Space Odyssey (1968) i A Clockwork Orange (1971), film je s vremenom postao jednim od najcjenjenijih redateljevih djela i smatra se jednim od najljepše napravljenih filmova čija ljepota, kako je to zamijetio jedan kritik, nije stavljena u službu emocija (već slikanja istinske ljudske naravi, moglo bi se dodati).

U Filmskoj enciklopediji Ranko je Munitić o filmu zapisao sljedeće: „Barry Lindon (1975) po romanu W. M. Thackerayja monumentalno je umjetnikovo nadvijanje nad total ljudske povijesti, neka vrst sinteze koja po širini čini ovozemaljski pandan filmu 2001: Odiseja u svemiru.“