Summary
Zadnja je jednaka kao prva, neočekivana, začuđujuća i nespretna. Stotinu je priča o prvoj ljubavi, ovo je priča o zadnjoj.
O romansi koju nitko nije očekivao, i nikada se ne bi dogodila, da Helena i Jakov nisu skočili preko ograde balkona i kao 70-godišnjaci pobjegli kroz prozor. Pobjegli su iz staračkog doma.
I život će odjednom postati drukčiji: auto neće ići u rikverc i krenut će neutabanim stazama, mobiteli će biti bačeni u rijeku, poslat će svakodnevicu kvragu. Par, kao bjegunici, krenut će u posljednju avanturu - prema brodu na koji Helena nije otišla prije 60 godina.
Igrani film o 70-godišnjim tinejdžerima sniman je dijelom i u Rijeci, točnije na riječkom putničkom terminalu, a u njegovu nastanku sudjelovalo je i 200-tinjakriječkih statista i statistica.
