Kanal - Movies | Art-kino Croatia

Kraj je rujna 1944. godine, bliže se zadnji dani Varšavskog ustanka koji je Armia Krajowa, udarna snaga građanskog poljskog pokreta otpora, podigla protiv njemačkog okupatora, ohrabrena dolaskom prvih jedinica Crvene armije na drugu obalu Vistule te poljskom izbjegličkom vladom iz Londona. Poručnik Zadra (Wieńczyslaw Glinski) zapovjednik je jedinice koju čine 43 borca i civila, odsječene od drugih poljskih jedinica i u okruženju njemačkih snaga koje su poduzele kontraofenzivu. Zadra ubrzo dobije zapovijed da se sa svojim ljudima povuče u labirint mračnih i klaustrofobičnih kanala varšavske kanalizacije kako bi se pokušali probiti izvan okruženja...

Ratna drama Kanal, snimljena prema priči sudionika Varšavskog ustanka Jerzyja Stefana Stawińskoga i većinu radnje ambijentirana u klaustrofobičnu sceneriju kanalizacije, svoj je nastanak imala zahvaliti promjenama koje su se dogodile u poljskoj politici i društvu nakon smrti Staljina (tzv. Listopad i Gomułkine reforme) jer je priča o Ustanku bila vrlo 'osjetljiva' tema koju su vladajući ustrajno gurali pod tepih, budući se nije uklapala u službeni narativ, i jer se uloga Armije Krajowe u borbi protiv nacista prešućivala. Iako je poljska kritika film isprva ocijenila uglavnom negativno, generalni stav prema Kanalu se promijenio zaslugom festivala u Cannesu gdje mu je dodijeljena Specijalna nagrada žirija (čitaj: Srebrna palma) pa je film zaživio u kinima, a njegov uspjeh bio je garancija za sljedeći projekt Andrzeja Wajde – Pepeo i dijamant. Sâm Kanal hvaljen je zbog svoje 'umjetničke vizije', što je trebalo značiti da su autori filma  u vrlo limitiranim uvjetima snimanja uspjeli prikazati autentičnost ratnih zbivanja i beznadežnost situacije u kojoj su se našli psihološki uvjerljivo ocrtani protagonisti, dok je klaustrofobičnost atmosfere oblikovana uvjerljivom scenografijom, chiaroscuro osvjetljenjem (oštri kontrasti svjetla i sjene) te vještim pokretima kamere, snimanjem iz raznih kutova i efektnim korištenjem krupnih planova (snimatelj je bio Jerzy Lipman). Usto, Wajda je bio poznat kao autor koji se vješto služio vizualnim simbolima koji su često funkcionirali na više razina, a dobar primjer za to – SPOILER ALERT! – jedna je od zadnjih scena koja prikazuje dvoje likova uvjerenih kako svjetlo prema kojem kroče znači slobodu, no rešetka na izlazu iz kanalizacije poput prljavštine odnosi sve njihove nade. Scena je, naravno, metaforična na univerzalnoj razini i mogla se je razumjeti svugdje u svijetu gdje se film prikazivao, ali ono što je ona govorila Poljacima bila je, zapravo, njezina suština i neiskaziva istina: na drugoj obali Vistule što ju protagonisti promatraju nalaze se Sovjetske trupe koje rijeku neće prijeći prije nego što nacisti ustanak uguše.