Skuta

Sinopsis

Siromašak Stracci (Mario Cipriani) silno se trudi prehraniti svoju obitelj, putem i sebe, pa tako dospijeva u situaciju da glumi dobrog razbojnika u filmskoj produkciji redatelja (Orson Welles) koji snima zadnji čin Isusovog križnog puta. Razdiran neizdržljivom glađu te grubo ismijavan i zadirkivan od strane statista i ostale filmske ekipe, Stracci u pauzama pokušava zadovoljiti nasušnu potrebu, no pritom stalno nailazi na prepreke, sve dok na prevaru ne ukrade psa glavne glumice (Laura Betti), uspije ga prodati i kupiti komad skute, zalogaj koji će ga skupo koštati.

Nastao kao dio omnibus-filma Ro.Go.Pa.G. (1963.), Skuta je od svog prvog javnog prikazivanja bila dočekana od strane vlasti na nož pa su autor filma, Pier Paolo Pasolini, i njegov producent, Alfredo Bini, izvedeni pred sud i osuđeni, kako je u presudi stajalo, zbog 'blasfemije' i 'vrijeđanja državne religije'. Film koji prati predstavnika sirotinje svedene na puko preživljavanje (stracci = krpe, dronjci), usput omalovažavane od strane dokonog i bezbrižnog građanstva zabavljenog nevoljama surovih, sirovih i neuglađenih, dok umjetnik (ironični predstavnik samog Pasolinija) muku muči s transpozicijom dviju 'oživljenih' slika skidanja Krista s križa dvojice renesansnih majstora (Jacopo Carucci i Giovanni Battista di Jacopo), pritom se izrugujući s vlastitim pozivom, kao i prevladavajućim licemjerjem talijanskog društva što se voli kititi pridjevom 'kršćanski' – prije svega je zavrijedio da ga se iščita u znaku redateljeve autoreferencijalnosti, a karnevalizacija radnje u kojoj se smjenjuju sveto i profano, visoka kultura i pastiš, građansko i pučko kao stilski, umjetnički credo kroz koji je Pasolini volio promatrati i komentirati svijet.