Film zvani: Andrzej Wajda - Ciklusi i festivali | Art-kino Croatia

Diljem Poljske, ali i Europe te svijeta, ove godine obilježava se stoto ljeto od rođenja redatelja s čijim je prvijencem Pokoljenje (1955.), može se mirne duše reći, započelo i novo razdoblje u poslijeratnoj poljskoj kinematografiji, svojim je pak drugim filmom Kanal (1957.), prikazanom bez dozvole vlasti u Cannesu, privukao pažnju svjetske javnosti ne samo na sebe, nego i poljsku filmsku produkciju, da bi se trećim filmom Pepeo i dijamant (1958.) etablirao kao predvodnik novog poljskog filma, tj. poljske filmske škole (uz J. Kawalerowicza i A. Munka), i postao jednim od najzanimljivijih tadašnjih svjetskih redatelja. Važno je istaknuti kako se radi o filmovima radnjom smještenom u 2. svjetski rat, dakle izrazito traumatično razdoblje poljske povijesti, što je tematika kojoj će se filmski i kazališni redatelj te producent i pedagog Andrzej Wajda vraćati čitavog života, a kroz njih će se ustrajno provlačiti redateljev centralni lajtmotiv, onaj čovjeka uhvaćenog u zamku Povijesti. Pored bližih (Pejzaž poslije bitke, 1970.) ili daljih (Pepeo, 1965.) povijesnih tema, Wajdin je opus jednakovrijedno posvećen i adaptacijama djela suvremenih poljskih pisaca (T. Borowski, J. Andrzejewski, J. Iwaszkiewicz…), kao i onih 'klasičnih' (A. Mickiewicz, W. Reymont, S. Wyspiański…), a iz njega se izdvajaju filmovi Svadba (1973.), Obećana zemlja (1975.), Gospođice iz Wilka (1979.), Danton (1982.) i Pan Tadeusz (1999.), dok će se redateljeva potreba praćenja i komentiranja aktualnih događanja, u kojima do izražaja dolazi i njegov politički angažman, pored naslova kao što su Bez narkoze (1978.) i Dirigent (1979.), najsnažnije ispoljiti u dvama filmovima koji se čak mogu promatrati kao organska cjelina: Čovjek od mramora (1977.) i Čovjek od željeza (1981.), a koji su imali izravan utjecaj na zbivanja u društvu (sindikat Solidarność i štrajk gdanjskih brodograditelja). Pored redateljskog, Wajda se bavio i produkcijskim radom u kući Zespół Filmowy "X" – u kojoj su svoje prve filmove snimili autori poput A. Holland, F. Falka ili R. Bugajskog – a kruna tog zalaganja bit će osnivanje i filmske škole (Wajda School) početkom novog milenija. Također, Wajda je autor i svojevremeno vrlo utjecajne knjige Film zvani želja, posvećene mladim redateljima što rade svoje prve filmske korake. Nakon mnogobrojnih nagrada na svim važnijim svjetskim festivalima, uslijedile su i one za cjelokupno stvaralaštvo pa je Wajda 1990. od Europske filmske akademije dobio nagradu za životno djelo, a od Američke akademije za isto postignuće Oscara 2000. godine. Filmu je ostao vjeran do samog kraja pa je tako njegov zadnji film Powidoki (2016.) premijeru imao neposredno pred njegovu smrt. Retrospektiva posvećena ovom svestranom autoru započet će u Art-kinu 25. rujna s početkom u 19 sati uvodnim razgovorom u kojem će sudjelovati leksikograf i filmolog Tomislav Šakić, polonist i prevoditelj Adrian Cvitanović te filmski i književni kritičar Saša Stanić, a nastavit će se projekcijom filma Kanal. U nastavku retrospektive bit će prikazani filmovi: Pepeo i dijamant, Nevini čarobnjaci, Obećana zemlja, Čovjek od mramora i Čovjek od željeza.