Sinopsis
Usamljenik Karrer (Székely Miklós B.) beznadno je zaljubljen u pjevačicu (Kerekes Vali) lokalnog bara smještenog u rudarsku zabit Panonije. Nakon što ona prekine njihovu bestrasnu aferu, Karrer odbije krijumčarsku ponudu vlasnika bara Willarskyja (Pauer Gyula) i ponudi je njezinom mužu Sebestyénu (Cserhalmi György), kako bi ga maknuo s puta 'njihove sreće'. Prvi dio plana uspješno je proveden, što se ne može reći i za njegov nastavak.
Ideja za, kako se povremeno zna istaknuti, prvi mađarski nezavisni film imala je par razvojnih faza, i svaka je od njih bila, dakako, sudbonosna. Naime, nakon snimanja Almanaha jeseni 1984. godine, stilske ekstravagance na tragu kammerspielea u kojoj se Tarr Béla poigravao bojom, svjetlom i mizanscenom, sljedeće je godine redatelj u ruke dobio roman-prvijenac pisca Krasznahorkai Lászla – Sátántangó – i odmah ga odlučio prenijeti na veliko platno, no zbog zatvaranja filmskog studija Társulás, kojem je Tarr bio jednim od osnivača, država mu je i praktično onemogućila službeno snimanje filmova pa se od ideje, uslijed nemogućnosti financiranja kompleksnog projekta, moralo odustati. Posljedica je bila prva zvanična suradnja između redatelja i pisca te nastanak scenarija za film Kárhozat, koji će se pokazati ključnim za Tarrovu daljnju karijeru jer se u pogledu stila dogodila značajna transformacija kojom će biti obilježena 'zrela', 'kontemplativnija', 'mračnija' faza njegovog opusa kojim je autor stekao međunarodno priznanje. Prvenstveno se to odnosi na prelaz, kako bi to sam redatelj rekao, s društvenog na kozmičko, pri čemu sudbinu pojedinca ili para zamjenjuje ona kolektiva, urbanu sredinu periferija, interijere i vertikale eksterijeri i horizontale, kamera prestaje biti direktna, nemirna i ispitujuća te postaje opservacijska, usporena, puzeća, ona koja radije bilježi fatum, negoli fabulu. Valjalo bi stoga istaknuti kako je za ekspresivnu crno-bijelu fotografiju bio zadužen Gábor Medvigy, kojemu je to bila prva suradnja s Tarrom, a nastavit će se i na sljedeća dva filma. Prokletstvo je, mimo volje vlasti, premijerno i s uspjehom prikazano 1988. godine na Berlinaleu, što je redatelju omogućilo da pad Berlinskog zida dočeka u toj metropoli kao gostujući profesor na filmskoj školi DFFB.
Festivali i nagrade
Bergamo Film Meeting 1988 - nagrada Bronze Rosa Camuna (Béla Tarr) / Europske filmske nagrade 1988 - nominacija za najbolji novi film / Filmski festival u Cannesu 2005 - France Culture Award za najboljeg stranog filmaša godine (Béla Tarr)
U sklopu
Tarr Béla
Početkom ove godine u vječna lovišta otišao je i Tarr Béla, mađarski redatelj, producent i → više
Sotonski tango
Sátántangó, Mađarska, Njemačka, Švicarska, 1994., režija: Béla Tarr, igrani
Werckmeisterove harmonije
Werckmeister harmóniák, Mađarska, Italija, Njemačka, Francuska, 2000., režija: Ágnes Hranitzky, Béla Tarr, igrani





