Bijeg: Risk Change

Filmski program u sklopu izložbe

Bijeg: Risk Change

Program

Filmski program u sklopu izložbe Bijeg: Risk Change Muzeja moderne i suvremene umjetnosti Rijeka / Selektorica filmskog programa: Diana Nenadić (Hrvatski filmski savez).

Raspored programa:

  1. SOSKE, režija: Rada Šešić; Hrvatska, 2001., 32 min. – dokumentarni
  2. ARME LEUTE, režija: Vlado Kristl; Njemačka, 1963., 8 min. - igrano-eksperimentalni
  3. BJEŽI, režija: Mladen Stilinović; Hrvatska, 1973., 7 min. - eksperimentalni
  4. TERRA ROZA, režija: Aldo Tardozzi; Hrvatska 1999., 20 min. – dokumentarni
  5. IN WHITEST SOLITUDE, režija: Rada Šešić; Hrvatska, 2003., 10 min. - eksperimentalni

Bijeg: Risk Change / tekst: Diana Nenadić, selektorica programa

Bilo da ga shvaćamo kao ekstremni oblik migracije ili kao čisto psihološki fenomen, da bi se dogodio Bijeg - individualni ili kolektivni, uvijek je potrebna neka vrsta prijetnje ili prisile - fizičke, egzistencijalne ili psihičke. Katkada je to koloplet okolnosti koje osobu u izgnanstvu progone i kada se nađe na „sigurnom“.
O takvim vrstama bijega govore kratki filmovi hrvatskih autora u ovom programu. Polovica njih nastala je u drugoj polovici dvadesetog stoljeća kada su se ideološki pritisci kao razlog bjegova (nekamo ili u nešto) borili za primat s egzistencijalnima ili se s njima nadopunjavali. Vlado Kristl, jedini pravi hrvatski filmski disident, utekao je od onih prvih, ali ga je kao individualca izmještenog negdje drugdje nastavio progoniti strah od ideje (siromašnog) kolektiva, što i svojim performerskim sudjelovanjem pokazuje u njemačkim Siromašnim ljudima (1963). Konceptualni umjetnik i filmaš Mladen Stilinović cijeli se umjetnički vijek kod kuće branio od raznih (ideoloških i drugih) znakova koji kontaminiraju svakodnevni život pa se to 'događa' i u  kratkom filmu Bježi iz 1973.

Ostali filmovi u programu reakcija su na sudbine prognanika izazvanih ratnim i drugim sukobima s kraja 20. stoljeća, pa tako i dva filma filmske kritičarke i redateljice Rade Šešić, Bjelovarčanke s nizozemskom adresom. In Whitest solitude (2001) njezin je poetičan i melankoličan bijeg u prošlost izražen koreografijom plesačice unutar zidova sobe ispunjene patinom obiteljskih i filmskih memorabilija, dok dokumentarni triptih Soske iz iste godine, komponiran od tri različite snimke/ekrana, daje riječ egzilantima iz raznih krajeva svijeta (Burundi, Čečenija i Sri Lanka), njihovim „jučer, danas i sutra“. Konačno, akteri dokumentarca Terra roza Alda Tardozzija iz 1999, sklanjajući se od balkanskih topova u ružičasti dekor svog istarskog utočišta, pokazuju kako je moguće bježati i „u mjestu“, ali ne i zauvijek – pobjeći.

-

Program se provodi suradnji Muzeja moderne i suvremene umjetnosti, FACTUM-a, Goethe-Instituta, Hrvatskog filmskog saveza i Art-kina.

U sklopu

Seoske

Seoske

Hrvatska, 2001., režija: Rada Šešić, dokumentarni

Arme leute

Arme leute

Njemačka, 1963., režija: Vlado Kristl, igrani

Bježi

Bježi

Hrvatska, 1973., režija: Mladen Stilinović, eksperimentalni

Terra Roza

Terra Roza

Hrvatska, 1999., režija: Aldo Tardozzi, dokumentarni

Stari momci

20:00

Stari momci

Old Boys, režija: Toby MacDonald, Ujedinjeno Kraljevstvo / Švedska, 2018.
igrani 96 min.