Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma XV

02.-04.02.2022.

Filmske mutacije: Festival nevidljivog filma XV

Program

SLIKA EGZIL OČI ŽUDNJA 

Tanja Vrvilo

Poziv na oprez: film i video! Politike filmskog kustostva petnaestog izdanja FILMSKIH MUTACIJA: FESTIVALA NEVIDLJIVOG FILMA fokusiraju se na proširenu, rizomatsku videoretrospektivu Sanje Iveković za kino, “prve umjetnice u Hrvatskoj tokom sedamdesetih godina koja je koristila medij performansa i videa za jukstaponiranje tjelesnog – i ženske seksualnosti – i političkog”, riječima Bojane Pejić. Filmske mutacije izvode dvostruki subverzivni obrat dovodeći u ikonosraz pokretne slike dvaju srodnika, aktualizirajući “molbu za sumnju” koju je na školskoj ploči napisao Godardov alter-ego u filmu Spašavaj tko može (život): FILM I VIDEO – KAIN i ABEL.

Festivalski blok FILMSKIH MUTACIJA počinje u nedjelju 30. siječnja 2022. u Art-kinu u Rijeci s programom i razgovorom u kojem sudjeluju Branka Benčić, Sonja Pregrad, Tanja Vrvilo, Sabina Salamon, Aleksandra Sekulić, u sklopu Videoretrospektive Sanje Iveković MAKE UP – MAKE DOWN za dva prostora: izložbeni prostor Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci (od 26. studenoga 2021. do 6. veljače 2022.) i dvorane Art-kina i kina Kinoteka (od 27. studenoga 2021. do 4. veljače 2022.).

Gusti festivalski program odvija se Zagrebu i Rijeci od 30. siječnja do 4. veljače 2022. supostavljajući dvije programske kritike uloge oka u praksama pokretnih slika: VIDEORETROSPEKTIVU SANJE IVEKOVIĆ ZA KINO koja obuhvaća tridesetak videoradova tijekom pet desetljeća stvaranja i osobnu šestodijelnu memoriju svjetskog subverzivnog filma u programu AMOS U ZEMLJI ČUDA filmskih povjesničara Alexandera Horwatha i Regine Schlagnitweit, tridesetak filmskih instrukcija za promatranje svijeta naglavačke. Cijeli program dodatno usložnjava dvadesetak filmova iz različitih vremena i teritorija za neumorno kretanje slika između vrtoglavice blizine i distance, poput erupcije i disrupcije u filmovima Pedra Coste Kuća od lave (bez kojeg ne bi bilo njegovih egzilskih filmova) i Tarrafal (u kojem su sva mjesta imenovana i potpisana), unutarnjeg krajolika u domu Jamesa Benninga smještenom na Paradise Road (“dokumenta performansa za sebe”), inscenacije tipografskog rada prostornog izlaganja Svaka revolucija je bacanje kocke Jean-Marie Strauba i Danièle Huillet, filmova Ovdje i drugdje Jean-Luc Godarda i Anne-Marie Miéville, Solidarnost Joyce Wieland, Inês Delphine Seyrig, Calamity Jane & Delphine Seyrig, pripovijest Babette Mangolte, ...Remote...Remote VALIE EXPORT, Muha Yoko Ono i Johna Lennona, Fuzije Carolee Schneemann, Semiotika kuhinje Marthe Rosler, Tehnologija/transformacija: čudesna žena Dare Birnbaum, Mjere udaljenosti Mone Hatoum, We'll be strangers Julie Rodrigue i drugih.

Nadahnuti kustoski tekst Horwatha i Schlagnitweit za filmski Atlas Mnemosyne u spomen povjesničaru umjetnosti i filmskom vizionaru Amosu Vogelu donosi duh naslova Vogelova bečkog predavanja početkom 1990-ih, koji bi se mogao prevesti kao Poziv na oprez ili Molba za sumnju. Programi “usko povezuju agitaciju, animaciju i avangardnu aspiraciju, preispituju jedni druge i očekivanja publike. Naizgled stabilan univerzum vrijednosti, odnosa moći i sustava znanja se urušava i izokreće.” Filmske mutacije se time uključuju u spontani kustoski internacionalizam, međunarodnu filmsku mrežu programa i akcija koji su tijekom obljetničke 2021. i početkom 2022. u različitim filmološkim kontekstima aktualizirali značaj Vogelova rada i mišljenja za povijest i suvremenost filma.

Gdje su granice filma danas? Što je radikalna aspiracija pokretnih slika? Gdje je radikalno filmsko, a gdje radikalni video? S pojmovima radikalnosti (korjenitosti) i granica (rubova) uvodimo terestričke politike filma. Slijedimo Vogelove propozicije do krajnjih granica, rekonstruirajući, pod Brechtovim egidom, filmski potencijal u radu s dokumentima.

Programi rade s dijalektikom privatnog i javnog, POLITIKAMA OSOBNIH REZOVA – prisvajamo za ovaj filmski postupak naslov jednog od najutjecajnijih video radova Sanje Iveković. Povratna sprega javne povijesti “revolucionarno nove slike” (Flusser) video-okom umjetnice zrcali se u osobnim praksama memoralizacije svjetskog filma, u dijalogu filmskih kustosa s kolektivnim naslijeđem radikalnog filma. Filmske mutacije zarezuju kanon subverzivnog filma revolucionarnim “siromašnim slikama”.

Na strukturu programa upućuju naslovi cut-up vizualne poezije posvojeni iz tekstualne video poeme Resnik, jednog od strukturalnih radova Sanje Iveković, video instalacije o izbjegličkom logoru 1994., izvorno inscenirane u tamnoj prostoriji s izmještenim kućnim biljkama, lončaricama. Šesnaest strofa Resnika zamrzavaju pulsirajuće bijele riječi na crnim površinama u različitim dijelovima slike, između protoka slika zimskog krajolika istog trajanja. Kadrovi vožnje, snimljene s unutarnje strane prozora, sugeriraju motrište izbjeglica. Naslov Filmskih mutacija preuzima četiri pojma SLIKA EGZIL OČI ŽUDNJA za dijalektiku privatnog i javnog u radikalnim migracijama pokretnih slika. Objavljujemo strukturalnu knjigu RESNIK – BOOK, knjigu umjetnice Sanje Iveković: flipbook za listanje tekst-filma, koju je dizajnirao Damir Gamulin.

Programi videoretrospektive Sanje Iveković za kino počeli su 27. studenoga 2021. u Art-kinu kao paralelni program izložbe MAKE UP – MAKE DOWN u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, koju su kustosice Branka Benčić i Sabina Salamon strukturirale “u trokutu između politike prikazivanja, feminističke intervencije i medija” s cjelinama Masovni mediji, Identitet i Privatni performans za kameru. Okosnicu izložbe čini 12 videoradova iz zbirke MMSU-a među kojima su antologijski radovi iz 1970-ih i video radovi iz 1980-ih realizirani u suradnji s Daliborom Martinisom.

Program za dva aktivna prostora dijeljenog iskustva u izložbenim prostorima Muzeja moderne i suvremene umjetnosti i kinodvoranama Art-kina i kina Kinoteka omogućuje izniman paralelni uvid u njezine umjetničke prakse i politike pokretnih slika. Preuzimajući naslovnu dijalektiku autoričina videorada Make Up – Make Down kao ishodišnu radikalnu asimetriju upisanu u video filozofiji njezina cjelokupnog umjetničkog stvaralaštva, ovo dvostruko situiranje pogleda supostavlja vizualni kanal za autoričinu metodologiju kontekstualnosti u kojoj se izmjenjuju tjelesno i politično iskustvo u galerijskom prostoru s intervencijskim politikama koncentriranog kino-oka. Filmsko u videoradovima Sanje Iveković započinje u graničnom montažnom prostoru reza. U crtici za prisvajanje autoriteta, vizualnoj poveznici koja zasijeca počesto zazorno prije i poslije, ispred i iza, ispod i iznad, ovdje i drugdje, u međuprostoru intervencije koji pohranjuje kritičke slojeve prešućenog intimnog i kolektivnog pamćenja medijem videa kao intersubjektivnog epistemološkog instrumenta. Tu crticu subverzivno zarezuje i podcrtava peformativno tijelo umjetnice u inscenacijama, infiltracijama i angažmanima između dvaju instrumenata, kamere i monitora, memorijalizirajući u preokrenutom zrcalu revolucionarno novu medijsku, osobnu i društvenu sliku aktualnosti. Slijedeći strukture montažnih intersticija, strategije osporavanja u međuprostorima zrcalnih tijela između pogleda i moći, zaleđenih u reprezentaciji koja ne uzvraća pogled, osobnih i javnih granica reza strukturiranih isključivanjima, aktiviramo cjelovit bodyscape video slika Sanje Iveković konceptualiziran za kolažno i montažno zarezivanje tijekom gotovo pet desetljeća iz višestrukih očišta vizionarskog i političkog filma u dispozitivu kina.

Neki videoradovi koje prikazujemo u festivalskom programu: Slatko nasilje (1974.), Osobni rezovi (1982.), Make up – Make down (1978.), Rekonstrukcije 1952-76 (1976.), Instrukcije br. 1 (1976.), Meeting Point (1978.), Opća opasnost (Godard) (1995.-2000.), Opća opasnost (Sapunica) (1995.), Jedan dan izazovna (1976.), video performans Praksa čini majstora, fragment izvorne izvedbu Sanje Iveković iz 1982. i re-enactmenta s izvođačicom Sonjom Pregrad iz 2009., dijelovi video instalacije Resnik (1995.), Svjetionik (1987.-2001.), dio performansa Repetitio est mater: Nada Dimić performans. Pismo (1998.).

Video-uvod Alexandera Horwatha i Regina Schagnitweit sažima teme njihovih 6 programa:

“Fokus Programa 1 je grad New York, mjesto koje je postalo Amosovim drugim domom i središtem njegova djelovanja.

Program 2 zove se U LJUBAVI I RATU, a nudi pogled na 20. stoljeće u kojemu se velike i katastrofalne pojave isprepliću s najintimnijim osobnim doživljajima.

Program 3 zove se IGRALIŠTE, a usredotočen je na nekoliko aspekata kontrakulture 1960-ih i 1970-ih godina – i na svojevrsnu subverziju koja nije samo tematska, nego usmjerena i na konvencije samog filma.

Program 4 posvećen je dječjim pogledima na svijet i subverzivnim idejama o pedagogiji.

Program 5 bavi se Amosovim nereligijskim zanimanjem za TAJNE I OTKRIVENJA – a mi smo ga pokušali oblikovati kao glazbeni spektakl.

Naposljetku, Program 6 je homage promatranju svijeta NAGLAVAČKE. Kad god se čini da je stvarni svijet izokrenut na glavu, kao što mnogi vjeruju da je danas, možda bi bila dobra utopijska praksa ponovo ga okrenuti naglavačke tako da opet stane na noge.”

Uz kultne autore povijesnih avangardi (Akerman-Brakhage-Kren-Anger-Conner-Deutsch-Godina-Makavejev-Drasin-Jennings...) i suvremene vizualne umjetnike (Stephanie Barber, Nazli Dinçel, David OReilly, Don Hertzfeldt, Leonhard Müllner, Robin Klengel, Penny Lane...) mnogi filmovi su filmološki rariteti, nevidljivi u našim kinima, poput Tarantule (Gian Franco Mingozzi, 1962.), Povratka u školu (Jacques Rozier, 1956.), Imam osam godina (Yann Le Masson, Olga Poliakoff, prema ideji Renéa Vautiera, 1961.), Ljudi i prašine (Lee Dick, Sheldon Dick, 1940.), Izokrenutih svjetova (Theodora Erismanna, Ive Kohlera, 1954.), Yippie (Yippie filmskog kolektiva, 1968.), Izmoizma (Manuela De Lande, 1979.), Weegeeova New Yorka (kamera Arthur Felling, montaža Amos Vogel, 1946.-1948./51.), Tajne formule (Rubéna Gámeza, 1965.), Hiroshime-Nagasaki, kolovoz, 1945. (Erik Barnouw, scenarij/montaža Paul Ronder, kamera Akira Iwasaki, 1945.-1970.) ili Vogelova omiljenog filma Šparoga (Suzan Pitt, 1979.).

Retrospektiva AMOS U ZEMLJI ČUDA realizira se u suradnji s festivalom Punto de Vista, koji je organizirao prikazivanje programa u prošlogodišnjem online izdanju u travnju, na poziv umjetničke direktorice Garbiñe Ortega. Prikazujemo kolektivni film Pisma koja nisu a jesu (2021.) video pisma upućena filmskim uzorima, prema ideji Garbiñe Ortega: Deborah Stratman snimila je pismo za Nancy Holt, Lynne Sachs za Jeana Vigoa, Alejo Moguillansky za Michelangela Antonionija, Raya Martin za Wesa Cravena, Jessica Sarah Rinland za Chicka Stranda, Diana Toucedo za Danièle Huillet, Beatrice Gibson za Barbaru Loden, Ninu Menkes i Bette Gordon, Nicolás Pereda za Chantal Akerman.

Također, Garbiñe Ortega predstavlja epistolarnu knjigu Pisma kao filmovi (2021.) koja povezuje više od pedeset pisama, fotografije, crteže, skice, portrete. Neki od korespondenata: Robert Smithson, Nancy Holt, Harun Farocki, Apichatpong Weerasethakul, Nicole Brenez, Jean-Luc Godard, Jim Jarmusch, Tsai Ming-liang, Jean-Marie Straub & Danièle Huillet, Stan Brakhage, Robert Bresson i drugi.

Kustosi/ce programa su Sanja Iveković, Alexander Horwath, Regina Schlagnitweit, Branka Benčić, Sabina Salamon, Tanja Vrvilo, Pedro Costa, James Benning, Nicole Brenez, Garbiñe Ortega, Jonathan Rosenbaum. Razgovore sa Sanjom Iveković pripremaju i vode Branka Benčić, Tanja Vrvilo, Sabina Salamon, Aleksandra Sekulić.

Filmske mutacije: festival nevidljivog filma su projekt umjetničko-teorijskog festivala o politikama filmskog kustostva nakon stoljeća filma i promišljanju modusa prijenosa sustava slika, znanja i memorije filmskog dispozitiva u digitalnom dobu. Politika projekta je povezivanje filmskih avangardi sa suvremenim umjetničkim i diskurzivnim praksama u različitim prikazivačkim i izvedbenim kontekstima. Projekt je pokrenula filmologinja i izvedbena umjetnica Tanja Vrvilo u Zagrebu 2007. godine na temelju esejističke korespondencije obavljene u filmsko-književnom časopisu Trafic koji je koncipirao Serge Daney, s autorima pisama Movie Mutations: Pisma neke djece nekoj djeci 1960-ih. Program se odvija u okviru šire platforme TERESTRIČKE POLITIKE FILMA, a program VIDEORETROSPEKTIVE SANJE IVEKOVIĆ Muzeja moderne i suvremene umjetnosti u suradnji s Filmskim mutacijama završni je dio projekta RIJEKA EPK 2020.

Programi se realiziraju u partnerstvu s Muzejom moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci, Art-kinom Croatia u Rijeci i kinom Kinoteka u Zagrebu. Projekte umjetničke organizacije Film-protufilm podržali su Hrvatski audiovizualni centar, Ministarstvo kulture RH, Ured za kulturu Grada Zagreba, Zaklada Kultura nova i Language Barrier Productions.

U sklopu

Loši momci

16:00 Dječja kuća

Obiteljski program

Loši momci

The Bad Guys, Režija: Pierre Perifel, Sjedinjene Američke Države, 2022.
animirani 100 min.

12

Snaga istine

21:00

Snaga istine

Goliath, Režija: Frédéric Tellier, Francuska / Belgija, 2022.
igrani 121 min.