Četiri glumice: Liv Ullmann - Ciklusi i festivali | Art-kino Croatia

Ako je istina da ljudi na zemlju dolaze s predodređenim zadacima, onda bi se za Liv Ullmann moglo reći kako nije mnogo dvojila oko svoje sudbine, da je za njom čak trčala. Prvo u London, potom natrag u Oslo; isprva u kazalište, a zatim je dobar dio njezine karijere zabilježen kamerom, što filmskom što televizijskom. Prvu zapaženiju ulogu imala je u filmu Doći ćeš jednog ljeta (Kort är sommaren, 1962.) danskog redatelja Bjarnea Henning-Jensena, no ne zato što je film bio uspješan već zbog uspješnog spleta okolnosti: glavnu ulogu u njemu imala je Bibi Andersson, glumica u brojnim kazališnim i filmskim produkcijama Ingmara Bergmana; on je film pogledao i ostao pod dojmom sličnosti obiju glumica; iz te impresije koju godinu kasnije nastat će Persona (1966.), jedan od njegovih najhvaljenijih filmova. Zahvaljujući toj suradnji Liv postaje Ingmarova omiljena glumica pa do kraja 70-ih nastaje čitav niz međunarodno zapaženih i uspješnih filmova i TV-serija: Vučje doba (Vargtimmen, 1968.), Sramota (Skammen, 1968.), Strast (En passion, 1969.), Krici i šaputanja (Viskningar och rop, 1972.), Prizori iz bračnog života (Scener ur ett äktenskap, 1974.), Licem u lice (Ansikte mot ansikte, 1976.) i Jesenja sonata (Höstsonaten, 1978.). U tom razdoblju ističe se i suradnja s redateljem Janom Troellom na filmovima Emigranti (Utvandrarna, 1971) i Nova zemlja (Nybyggarna, 1972.), snimanje kojih je trajalo čitavu godinu i donijelo joj je prvu nominaciju za Oscara. Stekavši na prelazu iz 60-ih u 70-te godine međunarodnu slavu, za Liv Ullmann uslijedila je i intenzivna internacionalna karijera koja broji preko 20 filmova u rasponu od komedija i drama do mjuzikala, no ona je nekako ostala u sjeni glumačkih postignuća ostvarenih u filmovima spomenutih autora (dakako da se to prvenstveno odnosi na Bergmana), u kojima je interpretirala psihološki bogato nijansirane i emocionalno angažirane likove (često tip 'dobre prijateljice' po Filmskoj enciklopediji) koji nastoje biti podrška svojim partnerima (Max von Sydow i Erland Josephson uglavnom) u njihovim egzistencijalnim krizama, ali i osobe koje i same doživljavaju psihičke krize i slomove. Od početka 90-ih godina i filma Sofie (1992.), Liv je često iza kamere u ulozi redateljice, a od njezinih šest dugometražnih filmova ističu se upravo oni nastali prema Bergmanovim scenarijima: Intimne ispovijedi (Enskilda samtal, 1998.) i Nevjerna (Trolösa, 2000.). Tijekom svoje glumačke karijere Liv Ullmann je dobitnica brojnih nagrada, a među njima su i počasni Oskar te nagrada Europske filmske akademije za cjeloživotno postignuće. 

Tijekom travnja, u sklopu ciklusa Četiri glumice, bit će prikazani sljedeći filmovi: Persona (09. 4. u 20 sati), Emigranti (16. 4. u 20 sati), Nova zemlja (23. 4. u 20 sati) i Licem u lice (30. 4. u 20 sati).