Četiri glumice: Julie Christie

Program

Karijeru je, kao i mnogi glumci, započela u kazalištu, potom i televiziji, reputaciju gradila manjim ulogama, poput one u komediji Johna Schlesingera Billy Liar (1963.) u kojoj je njezina ležerna, zaigrana i slobodoumna pojava uskoro postala model ponašanja, a ona jedno od zaštitnih lica swinging London scene. Tu personu dodatno je učvrstila sljedećim Schlesingerovim filmom Darling (1965.), ulogom moralno problematičnog modela za koju je nagrađena Oscarom i BAFTA-inom nagradom za najbolju britansku glumicu, te glazbenim dokumentarcem Tonite Let's All Make Love in London (1967.) Petera Whiteheada. Iste godine kad i Darling, u kinima se pojavila i epopeja Davida Leana Doctor Zhivago, što je vjerovatno njezina najpoznatija uloga, a koja je pak učvrstila njen status međunarodne zvijezde. Nakon filmova Fahrenheit 451 (1966.) Françoisa Truffauta i Schlesingerove povijesne drame Far from the Madding Crowd (1967.), Christie prelazi u USA gdje nastavlja jednako uspješnu karijeru, premda je njezin prvi 'američki' film Petulia (1968.) režirao 'britanski' redatelj Richard Lester. Filmom The Go-Between (1971.) Josepha Loseya, za koji je redatelj s crne liste osvojio Zlatnu palmu, Christie se ponovo vratila u britansku prošlost gdje joj je glumački suparnik još jednom bio Alen Bates, dok je u Americi iste godine u 'povijesnom' vesternu Roberta Altmana McCabe and Mrs Miller (nominacija za Oscara) po prvi put surađivala s glumcem Warrenom Beattyjem, s kojim će istu nastaviti u filmovima Shampoo (1975.) Hala Ashbyja i Heaven Can Wait (1978). U međuvremenu se pojavila i u okultnom trileru Don't Look Now (1973.) Nicolasa Roega, što je svakako jedna od njezinih najboljih uloga. Njih je pak moglo biti još i više, samo da Christie nije odbijala surađivati na filmovima poput They Shoot Horses, Don't They? (1969.) Sydneyja Pollacka ili Reds (1981.) Warrena Beattyja, a taj će stav narednih godina postajati sve dominantnijim pa će se u filmovima mainstream produkcije glumica zapravo pojavljivati iznimno. Zapaženu ulogu ostvarila je interpretacijom Gertrude u adaptaciji Hamleta (1996.) Kennetha Branagha, dok će za nastupe u filmovima Afterglow (1997.) Alana Rudolpha i Away from Her (2006.) Sarah Polley Christie biti ponovo nominirana za Oscara. Kao najviše priznanje za istaknuti doprinos britanskoj kinematografiji, glumici je 1997. godine dodijeljena BAFTA-ina nagrada Fellowship. U sklopu posljednjeg dijela ciklusa Četiri glumice u Ljetnom Art-kinu bit će prikazani ovi filmovi: Darling (30. 6. u 21:15 h), Petulia (07. 7. u 21:15 h), Ljubavni glasnik (14. 7. u 21:15 h) i Šampon (21. 7. u 21 h).