Filmske mutacije: XII. Festival nevidljivog filma

Tišina prije Bacha

Die stille vor Bach, Španjolska, 2007., 100 min.

Tišina prije Bacha

Sinopsis

Tišina prije Bacha približavanje je glazbi te srodnim disciplinama i profesijama kroz opus Johanna Sebastiana Bacha. Film predstavlja refleksiju na dubinsku dramaturšku povezanost između slike i glazbe u kojoj glazba nije samo pomoćna podloga slici, već ravnopravni subjekt naracije.  

Okosnicu filma čini prethodno zadana glazbena struktura. Glazbeni zapis čini glazba J. S. Bacha, kao i dvije sonate Felixa Mendelssohna i Ligetijeva etuda, koje zajedno stvaraju arhitektonski svod ispod kojeg se raspliće povijest obrađena unutar filma: prolazak kroz osamnaesto, devetnaesto i dvadeseto stoljeće uz vodstvo J. S. Bacha. 

Johann Sebastian Bach uputio se sa svojom obitelji u Leipzig kako bi preuzeo mjesto kantora u Svetom Thomasu. Predan i marljiv radnik, Bach je u društvenom i profesionalnom smislu živio na način koji je daleko od toga da ga se može nazvati privilegiranim. No, njegova slava kao kompozitora i izvođača rasla je proporcionalno tijekom njegova života i dugo poslije njegove smrti. Danas je on istovremeno perjanica visoke kulture i popularna ikona. 

Točka.

Film nema drugu radnju. Kao i u ostalim Portabellinim filmovima tijekom proteklih tridesetak godina, Tišina prije Bacha lišena je anegdote. Portabella ne razotkriva nikakav intimni detalj ili skandal i ne prepričava gotovo ništa osim onoga što već znamo; ustvari sȃm Bach pojavljuje se tek u nekoliko scena. U pitanju je sušta suprotnost od klasičnog biografskog filma. Također se razlikuje od televizijskih serija snimljenih na 35-ici (u današnjim komercijalnim filmovima stalno se brblja jer filmska industrija više ne vjeruje u snagu slike ili samog filma). 

U Tišini prije Bacha ima vrlo malo dijaloga, međutim film se u osnovi bavi  dvjema temama: radom i poviješću.

Film bira raspravljati o umjetnosti kroz prizmu rada. Bach nije naprosto genij koji stvara ex nihilo pod utjecajem božanskog nadahnuća. On je istodobno neumorni radnik koji prodaje svoju predanost i produkt svoje kreativne inteligencije za novac (malu količinu). Mora se boriti kako bi očuvao svoju poziciju i svjestan je materijalnih uvjeta koji mu omogućuju njegovu kreativnost. Cijeli film snimljen je uz živi zvuk, podcrtavajući kako glazba uvijek proizlazi iz tehnike i fizičkih instrumenata, kao i truda te virtuozne izvedbe. Bach je naučio svojeg sina kako glazba koja odzvanja u njegovoj glavi izlazi van tek pomoću posjedovanja izvođačke tehnike. Likovi u ovom filmu, uključujući Bacha, svi rade: tu su vozači kamiona koji sviraju glazbu, mesari koji omataju iznutrice u Bachove note i slijepi ugađači klavira. Moglo bi se reći da i sȃm film radi; on se odbija ograničiti na eksploataciju niskih strasti ili podilaženje gledateljskim očekivanjima ili njihovoj želji za eskapizmom. Umjesto toga film poziva gledatelja da sudjeluje u njegovu radu tj. stvaranju filma. 

Upravo stoga u Tišini prije Bacha nema linearne naracije: kao u drugim Portabellinim filmovima priča se razvija kroz sekvence koje naizgled nemaju nikakvu uzročno-posljedičnu vezu osim one koju im pridaje gledatelj (konačni primatelj). Mnogo je tu povijesti, bez da film zapadne u bombastičnu povijesnu produkciju; upravo suprotno. Ovo je europski film. Europa mu daje nacionalni identitet, jer Europa čini emotivnu, simboličku, povijesnu i političku okosnicu filma: ona je pozornica na kojoj se film odvija. Ovaj film (snimljen na tri jezika: španjolskom, talijanskom i njemačkom) postulira kako Europa ne može potrajati ako ne prizna činjenicu da se ispod njezine prošlosti (koja je danas pretvorena u ultimativnu turističku destinaciju za mlade bekpekere) i njezine nesigurne političke sadašnjosti (kojom dominiraju tehnokracija i zaborav) krije napeta, konfliktna, dramatična Povijest (središnja lokacija filma je Dresden). Grandioznost njezine kulture neodvojiva je od patnje i posljedica eksploatacije koja traje stoljećima; njezini temelji podrhtavaju pod silinom mnoštva poput temelja lajpciške tržnice. Europina sadašnjost nije ništa manje burna i ambivalentna od njezine prošlosti. 

(Marcelo Expósito) 

Festivali i nagrade

Barcelona Film Awards 2007 - Nagrada Audiovisual / Gijón International Film Festival 2007 - Posebna nagrada žirija / Sant Jordi Awards 2008 - Najbolji španjolski glumac;

U sklopu

Nocturno 29

Nocturno 29

Španjolska, 1968., Režija: Pere Portabella, eksperimentalni

Vampir Cuadecuc

Vampir Cuadecuc

Španjolska, 1971., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Katalonski pjesnici

Katalonski pjesnici

Poetes Catalans, Španjolska, 1970., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Miró tapiserija

Miró tapiserija

Miró tapìs, Španjolska, 1973., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Varšavski most

Varšavski most

Pont de Varsòvia, Španjolska, 1989., Režija: Pere Portabella, igrani

Izmještanje

Izmještanje

Mudanza, Španjolska, 2008., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Umbracle

Umbracle

Španjolska, 1972., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Večera

Večera

El sopar, Španjolska, 1974., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Akcija Santos

Akcija Santos

Acció Santos, Španjolska, 1973., Režija: Pere Portabella, dokumentarni

Na putu

19:00

Na putu

Continuer, Režija: Joachim Lafosse, Belgija / Francuska, 2018.
igrani 84 min.

Nosferatu, fantom noći

21:30 Ljetno Art-kino

Nosferatu, fantom noći

Nosferatu: Phantom der Nacht, Režija: Werner Herzog, Njemačka / Francuska, 1979.
igrani 107 min.

Kino kustos