Pucnji poslijepodne - Filmovi | Art-kino Croatia

Bivšeg čuvara zakona, sada ostarjelog revolveraša u potrazi za poslom Stevea Judda (Joel McCrea) unajmljuje banka kako bi prenio pošiljku zlata iz planinskog rudnika u gradić Hornitos. Kao pratnju upošljava svoj prijatelja Gila Westruma (Randolph Scott), a ovaj pak svog pomoćnika Hecka (Ron Starr). Na putu do rudnika zastanu na farmi pobožnog Knudsena (R. G. Armstrong) u čiju se kćerku Elsu (Mariette Hartley) zagleda Heck, što je naklonost koju posesivni otac ne odobrava i grubo prekida pa drugo jutro Elsa odluči se pridružiti skupini s namjerom da se uda za rudara Billyja (James Drury), jednog od samožive braće Hammond. Putem do rudnika Gil shvati kako Steve zaista želi zlato isporučiti banci, što je plan koji ovaj nije imao na umu.

Nakon nezapaženog filmskog prvijenca Kobni suputnici (The Deadly Companions, 1961.), Sam Peckinpah je upravo zahvaljujući njemu došao u priliku da snima svoj prvi film za neki od velikih holivudskih studija (MGM), što se u naknadnoj interpretaciji može smatrati medvjeđom uslugom jer je redatelj nakon njega rijetko dolazio u priliku da film snimi i montira kako je to i zamislio, zahvaljujući tomu što su upravo studiji imali posljednju riječ. Sudbinske prilike na stranu, Peckinpah je već ovim filmom demonstrirao svoju redateljsku umješnost kako u odabiru lokacija, postavljanju mizanscene i korištenju pojedinih kutova snimanja kao dodatnih značenjskih elemenata, tako i na odabiru glumačke postave: recimo, veteranske zvijezde vesterna Joel McCrea (Union Pacific) i Randolph Scott (Shane) simbolički su predstavnici Divljeg zapada i njegovih vrijednosti kao svijeta na odlasku; istu stvar, samo u mnogo dramatičnijim okolnostima radnje, ponovit će i u filmu Divlja horda. Također, s uma ne treba smetnuti niti redateljevo inzistiranje na dijaloškoj razradi likova u kojima se dodatno trebao fiksirati njihov karakter Zapadnjaka (Westerner) odanog idealima časti i požrtvovnosti, vrijednosti koje će upravo u njegovim filmovima doživjeti svoj labuđi pjev. Zato kritičari ističu upravo ovaj film kao kamen temeljac vlastite poetike u kojem je Peckinpah zacrtao svoje tematske preokupacije što će ih u narednim filmovima nastaviti razrađivati i varirati unutar istog ili u drugim žanrovima. Unatoč nepovjerenju s kojim je studio ušao u projekt, Pucnji poslijepodne zabilježili su relativan uspjeh, osobito u Europi, a s vremenom je postao neizbježnim mjestom u redateljevu opusu i smatra se njegovim prvim velikim filmskim ostvarenjem.