Pepeo i dijamant - Filmovi | Art-kino Croatia

Dan je kapitulacije nacističke Njemačke. Umjesto partijskog sekretara nove vlasti, dvojica pripadnika poljskog domovinskog otpora Maciek (Zbigniew Cybulski) i Andrzej (Adam Pawlikowski) iz zasjede ubijaju pogrešne ljude. Potom dolaze u obližnji provincijski gradić gdje saznaju neugodnu vijest i dobiju naredbu da se zadatak izvrši do kraja. U hotelu u kojem odsjedaju pojavljuje se i njihova meta Szczuka (Waclaw Zastrzezynski), koji u mjesto dolazi kako bi uspostavio novu, komunističku vlast, no Maciek u međuvremenu krene očijukati s mladom konobaricom Krystynom (Ewa Krzyżewska) i nakon romanse počne, nakon godina provedenih u podzemlju i ratovanja s nacistima, razmišljati o nekom drugačijem, mirnijem i sređenijem životu. Pa ipak, naredbe su tu da se izvršavaju.

Treći, i umjetnički najuspjeliji, film tzv. Ratne trilogije Pepeo i dijamant nastao je prema istoimenom romanu poljskog pisca Jerzyja Andrzejewskog, svojevremeno vrlo utjecajne javne ličnosti, koji je napisao i scenarij, drastično pritom izmijenivši radnju romana za potrebe filma (zgusnuvši je u 24 sata i stavljajući u fokus iste lik Macieka koji u romanu ima sporednu ulogu). Ova je ratna drama specifična i po tome što se je njome Andrzej Wajda odmaknuo od naturalizma prijašnjih filmova nastalih pod očiglednim utjecajem talijanskog neorealizma, posegnuvši za stvaranjem vizualnog simbolizma kojim se je prikazala sva tragičnost poljskog društva izmrcvarenog ratom i uvučenog u stanje građanskog rata izazvanog ideološkim podjelama te stilski se oslonivši na ekspresionizam čime se je dodatno pojačao odmak od dotad prevladavajućeg socrealizma. Onodobnoj kritici, kao i službenoj vlasti, zasmetao je upravo prikaz Macieka, pripadnika Armije Krajove i antikomunista, koji je u izvedbi Zbigniewa Cybulskog postao centralna ličnost filma (zahvaljujući njoj, glumac je postao ikona poljskog filma i stekao internacionalnu slavu), s kojom se ondašnja poljska mladež lako mogla poistovjetiti, dok je njegova i Szczukina tragična sudbina, simbolički prikazana kao 'ubojstvo sa zagrljajem' predstavljala prikaz nemogućnosti pomirenja suprotstavljenih strana, kao i nepremostivost među generacijama. Vizualno izrazito bogat i značenjski potentan, film je na Venecijanskom festivalu – jer mu nije bilo dopušteno biti prikazan u Cannesu – izazvao veliku pažnju te mu je na istom, premda prikazanom izvan konkurencije, dodijeljena nagrada međunarodnog udruženja filmskih kritičara (FIPRESCI). Film se danas s pravom smatra klasikom svjetske kinematografije.