Sylwia, Vidya, Cassie, Hua Mei, Thelma & Louise - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

U Influencerici Magnusa von Horna, misija njegove Sylwije svodi se na to da nas 'motivira'. Uz simbolične zvuke Roxette (She's Got the Look). Zato će ona pokloniti majci novi plazma TV i zadnji broj fitness časopisa čiju naslovnicu krasi fotografija njene kćeri. No tu je i usamljeni egzibicionist koji masturbira u autu parkiranom ispred Sylwijine zgrade, kojeg će zadesiti 'zaslužena' kazna, kad Sylwia pokazuje i svoje ljudsko lice. Iako je njen cilj gostovanje u jutarnjoj TV, koje bi joj trebalo osigurati dodatni kontingent followera. I dok će joj anonimna obožavateljica u shopping centru otvoriti srce i ispričati joj kako se morala odlučiti na pobačaj (scena ne može biti aktualnija u diskursu recentnih prosvjeda na poljskim ulicama i trgovima), Sylwia postaje ta koja će uživo pred kamerama pokazati identične emocije. Selfie s obožavateljicom zamjenjuje još jedna uniformirana vježba, kad Sylwia postane ona ista hodajuća energetska pločica i kraljica Instagrama s aurom energičnog egotripa utegnutog u roza tajice, kao još jedan klon digitalne histerije.

Von Hornov komad dio je već tradicionalnih Ženijalnih dana kojima vaše i naše Art-kino obilježava Međunarodni dan žena, uz Hua Mei, aktericu doksa izraelskog autorskog tandema Hilla Medalia & Shosh Shalm (šifra: Usidjelice) koji se nakon doksa Web Junkie vraća bespućima kineske zbiljnosti u kojoj su žene pod pritiskom vlasti prisiljene na udaju prije 27. godine, jer se u protivnom tretiraju kao manje vrijedna bića (Ako se ne udaš, tvoja sreća neće biti prava sreća). Samo što ovisnike o internetu i njihove centre za rehabilitaciju, sada zamjenjuju ovisnice o plodnosti. Iako će Hua Mei otkriti u bliskom susretu s liječnikom da Kina ne dopušta pohranu matičnih stanica, što je i više no dovoljan razlog da ona započne novi život u Francuskoj, kad joj otac poručuje da je ponosan na nju.

Doduše, ti isti ženijalni narativi protežu se i izvan Ženijalnih dana, čiji ekscentrični vrhunac predstavlja Djevojka koja obećava debitantice Emerald Fennell, s propalom studenticom medicine Cassie koja pokušava zeznuti 'sistem', lukavo hvatajući mužjake kao što Venerine muholovke hvataju kukce, e da bi potom krenula u gnjevnu misiju osvete, shvativši da taj isti 'sistem' štiti zlostavljača, a ne žrtvu. I trudnom Vidyom (šifra: Kahaani) koja otvara Ciklus indijskog filma, tragajući za misteriozno nestalim mužem u kaosu Kolkate, u masali snage i ponosa. Zato je Kultno kino naš logični ženijalni nastavak, posvećen filmskim 'sestrama' Thelmi & Louise - junakinjama kultnog komada Ridleya Scotta. S Thelmom (Geena Davis) koja napušta muža ostavivši mu jelo u mikrovalnoj pećnici. I Louise (Susan Sarandon) s kojom ona kreće prema Meksiku, toj finalnoj etapi svih Peckimpahovih junaka u bijegu. Praćene simpatičnim murjakom Haveyjem Keitelom, u eri u kojoj vlada zakon oružja.

Doduše, u Vinterbergovoj Još jednoj rundi, žene su mahom svedene na figure u dionizijskom plesu pijanog muškog kvarteta predvođenog profesorom Madsom Mikkelsenom u provizornoj euforiji i bespomoćnosti impregniranoj alkoholom. Ali zato je tu nesigurna korejska majka Monica (šifra: Minari) koja s mužem i djecom napušta grad i odlazi u ruralni Arkansas, e da bi zajedno osposobili zapuštenu farmu na kojoj će uzgajati korejsko povrće i prodavati ga migrantskim obiteljima iz susjedstva. Otud i naziv tog dirljivog komada Leeja Isaaca Chunga koji priziva vrstu korejskog celera, premijerno prikazanog u sklopu lanjskog Sundancea, tek mjesec dana prije no što će Parazit Bong Joon-Hoa osvojiti hrpu Oscara. Iako je riječ o posve drukčijim obiteljima. Kao što je i Minari krajnji antipod Parazita - smiren, suzdržan i gotovo došaptan.

I u tršćanskog Slovenca Martina Turka (Ne zaboravi disati) u fokusu je jedna tinejdžerka koja unosi nemir u odnosu braće, nakon što se u nju zaljubi onaj stariji, što u mlađem bratu izazove intenzivnu ljubomoru. U sličnom bukoličnom miljeu Kupe/Kolpe u kojem je ambijentiran i Čuvar granice Maje Weiss. Poput Weiss, koja igra na lezbijske narative, tako nam se u početku učinilo da su Turkovi teensi homoerotski par, a ne braća. U erotiziranom spoju crvenog (eros), plavog (rijeka) i zelenog (livade).

Jedini komad koji se naizgled odmaknuo od tih ženijalnih priča je ekstraordinarni Komarac koji poput Turkova komada ima u fokusu jednog tinejdžera. Samo što idilu Turkove rijeke zamjenjuje ratni pakao Mozambika 1917., negdje na pola puta između Conradova Srca tame i Coppoline Apokalipse, udarajući nas ravno u prepone. Film je to u kojem Portugalci doslovno jašu lokalno crno stanovništvo. Iako će se Pintov teen junak Zacarias koji drži rat u mislima, a domovinu u srcu, naći u situaciji inverzivnog ropstva, nakon što okonča u selu žena, čiji su muževi misteriozno nestali, možda ubijeni, a možda mobilizirani.