Što je to sloboda? - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

Bastion hollywoodskog liberalizma Sidney Lumet, snimio je 1957. komornu sudsku dramu 12 gnjevnih ljudi u kojoj porotnik Henry Fonda kao njegov svjetonazorski alter ego u seriji znojnih krupnih planova pokušava dokazati nevinost optuženog, koju jedanaestorica osporavaju. Puno godina kasnije, Nikita Mihalkov se u filmu 12 referira na isti kazališni tekst Reginalda Rosea, samo što newyoršku sudnicu zamjenjuje gimnastička dvorana moskovske postkomunističke škole, a optuženi je čečenski mladić osumnjičen za ubojstvo njegova očuha, ruskog vojnog oficira, dok porota obuhvaća prilično šaroliko društvo, od rasističkog taksiste, TV producenta i darovitog glazbenika, do Židova koji je preživio holokaust i upravitelja groblja. Ova najnovija dokumentarna verzija u režiji libanonske kazališne režiserke Zeine Daccache (12 ljutih Libanonaca), ambijentirana je u najvećem libanonskom zatvoru u kojem kaznu gule i neki od najopasnijih operativaca Al Qaide. Autoričin prosede puno duguje braći Taviani (Cezar mora umrijeti), jer je drama uprizorena na istoj lokaciji na kojoj je njeni zatvorenici uvježbavaju u formi terapeutskih seansi tijekom kojih Daccache pokušava zadobiti njihovo povjerenje, te ih natjerati na oprost i promjene. Zato je queer estetika njena doksa puno više od glumčeva preodijevanja u ženu, jer na dnu tunela ostaje ono isto neodgovoreno pitanje koje je opsjedalo Mihalkova – što je to sloboda?

Slobode, pogotovu one seksualne, vječna su opsesija neizostavnog Pedra Almodóvara koji nam se vraća u Art-kino ciklusom koji obuhvaća autorove recentnije hladne sofisticirane labirinte (strasti) poput Lošeg odgoja, Kože u kojoj živim i Pričaj s njom, prije no što je osnovao aviokompaniju 'Almodovar Airlines' kojom je nasilnu i subverzivnu dijalektiku ranih radova zamijenio zabavnim i nepretencioznim letovima u krug iznad rodne mu La Manche, na kojima se tijela oslobađaju pod utjecajem meskalina (šifra: Putnici ljubavnici). Jedini ponešto stariji naslov iz ciklusa ostaje Matador koji nanovo elaborira omiljene autorove teme smrti i žudnje povezane sa seksom, nasiljem i voajerističkim senzacionalizmom. No, iako se Almodovar u filmu referira na Kinga Vidora (Dvoboj na suncu), Matadorov eros mogli bi prigrliti predani fanovi Paula Verhoevena.

Za slobodom žude i radnice Fordove tvornice u mini suknjama a la Mary Quant (šifra: Ženska prava hoću), koje se pokušavaju izboriti za iste plaće kakve dobivaju njihovi muški kolege. Našli smo se na terenu Very British socijalne komedije s Leighovom muzom Sally Hawkins (Happy Go Lucky) neodoljivim Bobom Hoskinsom u ulozi sindikalnog povjerenika i suludom Mirandom Richardson u ulozi laburističke premijerke, iako stvari u pojedinim dionicama filma postaju puno ozbiljnije (samoubojstvo muža koji se vraća iz rata s PTSP-em).

Za junake Tužne veze, sloboda znači 'C'mon, let's get drunk and make love', nakon što su ostavili sina kod djeda da bi mogli pokopati dječakova psa ljubimca. Sloboda znači spakirati kufere i krenuti u budućnost uz glazbu 'Grizzly Beara'. No iako se njihovo putovanje odvija prema budućnosti, autor filma Derek Cianfrance više preferira njihovu prošlost, koju podastire u seriji senzualnih flešbekova, kako to već biva u svim nelinearnim Amerindie romansama. Ipak, Cianfrancea više zanima lik muža Ryana Goslinga, pa se najemotivniji trenuci filma uvijek podastiru iz njegova ugla. Zato ga je i angažirao u najnovijem komadu Grijesi očeva.

Jedino u Hanekeovoj Ljubavi, slobodu zaustavlja junakinjina teška bolest koja ju je prikovala za krevet. A motivi bolesti i starosti prisutni su i u Početnicima Mikea Millsa, autora koji je nekad bio lud za skejtom, dizajnirao albume Sonic Youthsa i snimao videospotove za Air i Beastie Boyse, prije no što je oženio sumanutu Mirandu July. Sloboda baš i nije mazila njegova junaka Hala, koji se nalazi u finalnom stadiju karcinoma (neponovljivi Christopher Plummer) jer se vjenčao 1955., iako je žena znala da je bio gej, dok se u vezu s puno mlađim ljubavnikom Goranom Višnjićem upustio prekasno. No Millsova mizanscena ostaje ležerna poput Plummerove crvene bandane. Jer, ovo je jedan od rijetkih hollywoodskih filmova koji gej djedicama pristupa s dignitetom i ne svodi ih na 'tetkaste' karikature.