Prijateljstvo - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

'Kad crnci vole crnce, to je revolucionarni čin', kaže jedan od aktera videodoksa Marlona T. Riggsa Tongues Untied snimljenog davne 1989. koji istražuje povijest, identitet i kulturu afroameričke gay zajednice. Jesu li njeni pripadnici najprije homoseksualci a onda crnci, ili obratno? 'Ako je u Americi biti crnac najniže od najnižeg, kako je tek u Americi biti gay crnac?', pita se autor. Ali on poručuje afroameričkim gejevima, borite se, izađite iz ormara, ispričajte svoju priču. Na drugima je da slušaju. Priča junaka Jenkinsove Mjesečine (Moonlight) u stvari govori o jednom fatalnom dodiru i poljupcu koji su mu se dogodili u djetinjstvu na jednoj floridskoj plaži. 'Tko si ti?', upita ga prijatelj. 'Ja sam ja', odgovori mu on, dok sa suzama u očima priznaje prijatelju da je on bio jedini s kojim je doživio nježnost homoerotskog dodira. U tom jednostavnom odgovoru krije se sva ljepota smirenog Jenkinsova filma. Kad se puno godina kasnije nanovo susretnu u Trevorovu restoranu, sjetni zvuci songa 'Hello Stranger' u izvedbi Barbare Lewis koji odjekuju s džuboksa, postaju i više nego simbolični. Oni su vječni stranci u noći. Ostaje tek Chironova glava na Kevinovu ramenu kao uspomena na neka druga vremena.

Poput Mjesečine koja prati instinktivno, smireno i neposredno prijateljstvo Chirona i Trevora u kojem je prvi gej, a potonji strejt, identični (utopijski) odnos imamo i u Ljetu u Brooklynu (Little Men) u režiji Ire Sachsa, s Tonyjem i Jakeom. I Sachsov introvertni Jake, i Jenkinsov Chiron, žrtve su zadirkivanja i bullynga zbog njihove seksualne orijentacije. No dok Jenkinsovi prijatelji pripadaju istoj afroameričkoj zajednici, u Sachsa je Jake bijelac, a Tony pripada latinoameričkom proletarijatu. I dok Jenkins promatra čemernu crnačku svakodnevnicu u vorteksu cracka i dilanja (likovi Chironove majke i Juana koji praktički postaje njegov zamjenski otac), Sachs postavlja njen latinoamerički pandan u diskurs gentrifikacije koja će izazvati konflikt Jakeovih i Tonyjevih roditelja, čije se pomirljivo rješenje ne nazire. No tamo gdje Sachs dobiva emocijama, on gubi u političkoj snazi, jer u muzejskom epilogu Jake više nije onaj isti kakav je nekad bio, promatrajući Tonyja izdaleka poput izgubljenog raja. 

Prijateljstvom, odnosno onim u što se to prijateljstvo pretvorilo, bavi se i hiperaktivni ali i dostatno tužni nastavak kultnog Boyleova komada (T2 Trainspotting). Nekad je mantra tog prijateljstva bila 'choose life'. I kao da u novoj eri društvenih medija koje 'turist' Renton toliko mrzi, sve ostaje isto, premda je extasy stvar prošlosti. Spud preferira heroin. Sick Boy se preorijentirao na kokain i planira otvoriti eskort agenciju. Begbie planira bijeg iz zatvora. A Renton se vraća očišćen iz Amsterdama u Edinburgh, iako su duge godine ovisnosti ostavile trag. Priča je to o sredovječnim olupinama koje počinju shvaćati da im se bliži kraj. Jer, ako nam je u prvom dijelu mučninu u želucu izazvao pogled na prljave zahodske školjke, sada je izaziva pogled na oronula lica Boyleovih protagonista. Potraga za izgubljenim vremenom dogodit će se tek u ponekom nostalgičnom Super 8 flešbeku. No sve to ostaje mračnije u odnosu na original, uz tek poneki sumanuti humorni proplamsaj, poput scene u unionističkom klubu. I poput Sachsova Brooklyna (Little Men), tako i Boyle promatra 'nove ruševine' gentrificiranog škotskog Leitha.

Poput Rentona koji se u Boyleovu komadu mora suočiti s demonima iz prošlosti, tako i Leeja iz Lonerganova Manchester pokraj mora proganjaju slične utvare, iako će (pazi spoiler!) proljeće ipak doći i zagrijati zimom zaleđena srca i duše. A duhove Boyleove neo-neurotične generacije T2 i njihove histerije 'stvarnog života' priziva i Mon roi (Moj kralj) Emmanuelle Bercot, inkarnirane u arogantnom hedonizmu novog bogataša Vincenta Cassela i Rolexima njegove ljubavi koja je slomila nogu na skijanju, vjerujemo u Courchevelu s obzirom na njen status, iako to u filmu nije precizirano. S druge strane, u Gubitniku Ronnieja Sandahla uvrštenom u ovogodišnji Ciklus švedskog filma u vašem i našem Art-kinu, autor ruši stereotipe o Švedskoj kao zemlji ekonomskog blagostanja, kroz priču od mladoj Dino koja iz egzistencijalnih razloga odlazi poput njenih brojnih vršnjaka iz Švedske u susjednu Norvešku trbuhom za kruhom, gdje se zapošljava kao kućna pomoćnica kod vlasnika sushi restorana s kojim se upušta u vruću vezu. Poput Dino čiji je nadimak skraćenica njena slavenskog prezimena (Dinović), tako i u debiju Šveđanke Gabriele Pichler (Jedi, spavaj, umri) koji priziva slične duhove braće Dardenne, imamo mladu Bosanku Rašu koja pakira povrće u švedskoj prehrambenoj tvornici.

Ponešto drukčiji 'raj' sondira Vitalij Manski u doksu 'Ispod sunca' u kojem sjevernokorejska svakodnevnica postaje nešto poput propagandističke verzije 'Trumanova Showa' u kojoj je sve inscenirano i lažno, od osmijeha do kućnih interijera. No ako njeni osmijesi emaniraju veselje, njene oči ne mogu sakriti strah.