ožujak u Art-kinu

Nebo pripada Sangaile

Nebo pripada Sangaile - ožujak u Art-kinu

Dragan Rubeša: 01.03.2016.

"Dok sam gledala Ljeto s Monikom, osjetila sam fizički što znači biti mlad", izjavila je Claire Denis u doksu Nepozvani kod Bergmana. Iako senzualni film litvanske redateljice Alante Kavaite Ljeto za Sangailė proizvodi slični emotivni učinak kao i Bergmanov komad, postoji jedna bitna razlika između Monike i Sangaile, iako obje proživljavaju erotske užitke u bukoličnom ambijentu otoka/sela. Jer, dok će Monikino ljeto seksualne inicijacije okončati njenom trudnoćom, kad idilu otoka zamijeni klaustrofobija i hladnoća grada, u Sangaile uz erotsku (lezbijsku) žudnju postoji i žudnja za letenjem, iako pati od vrtoglavice. Njena ljetna veza će se završiti, ali tada će se priči dogoditi nagli zaokret. Erotika i aeronautika. S polja visokog zlatnog žita u cockpit. U filmu koji pripada nemirnoj ljepoti Julije Steponaityte nalik snolikim djevama s fotografija Davida Hamiltona, čiju senzualnost naglašavaju i orgazmično psihodelične partiture Jean-Benoita Dunckela (šifra: Air), sada bez Nicolasa Godina, kojeg Sofia Coppola naprosto obožava.

Zanimljivo je vidjeti i energične Sufražetkinje kako u uvodnim kadrovima filma Sarah Gavron uništavaju londonske izloge i postavljaju bombe u poštanske sandučiće te u netom izgrađeni dom britanskog ministra financija, iako su ih karikature prikazivale kako kišobranom tuku muževe i naređuju im da operu kuhinjski pod (film ima istu težinu kao i Anarhisti Elieja Wajemana prikazani u Cannesu na lanjskom 'Tjednu kritike' koji uranjaju u početke francuskog anarhizma). "The police are bringing these bitches to their knees", kaže u filmu zapjenjeni frajer. Iako je njegova tirada izgovorena 1912., ona zvuči poput svih onih prijetećih poruka na Twitteru potpisanih nickom. No kako to s balkona poručuje Meryl Streep, "Bolje biti buntovnica nego robinja". Što je pak danas ostalo od borbe tih hrabrih žena pokazuje Love Building Iulije Rugine, a naročito Lekcija Kristine Grozeve i Petera Valhanova, čija provincijska učiteljica biva suočena s deložacijom. A gdje su bombe?

U programu vašeg i našeg Art-kina dogodit će se čak dva Brooklyna. Onaj prvi u koji uranja John Crowley u adaptaciji u nas prevedena istoimenog romana Colma Toibina iza čijeg filmskog scenarija stoji još jedan slavni pisac (Nick Hornby), promatra se kao geografska lokacija u diskursu istraživanja fizičkih i emotivnih distanci, dakle, mjesto na kojem će se u sutonu pedesetih skrasiti irska emigrantica (neodoljiva Saoirse Ronan), rastrgana između dvojice muškaraca koji ne predstavljaju dva lica istog sentimenta, već dvije dijametralne životne perspektive, dok autor pokušava učiniti sve da na svako pitanje pronađe odgovor, ali i savršenu ravnotežu ljubavi, žudnja i egzistencijalnih dilema (pripadnosti), snimivši dirljivu studiju karaktera koja pokušava biti što bliže srcu. Onaj drugi Brooklyn, premijerno prikazan u canneskom ACID-u, iza kojeg stoji Pascal Tessaud, vezuje se za umjetničko ime njegove crne heroine koja bježi iz Švicarske u Pariz, gdje se pokušava afirmirati u svijetu hip-hopa, naoružana bilježnicom u kojoj je zapisivala rime, pa bi se film mogao preimenovati u Straight Out of Saint-Denis, iako njegov prosede vibrira negdje na pola puta između Djinna Carrenarda (na Subversive Film Festivalu prikazana Donoma) i Celine Sciamme (Cure).

Motivom bijega bavi se i sumanuti doks Wolfpack (Čopor) u režiji Crystal Moselle. Prvi bijeg dogodit će se njenom akteru Oscaru Angulu koji će se s američkom nevjestom koju je upoznao dok je tumarala stazama Inka, preseliti iz Perua u newyorški Lower East Side, iako mu je krajnji cilj bila Skandinavija, gdje je računao da će mu njen socijalni model zasnovan na državi blagostanja pomoći u lakšem podizanju njihove brojne djece, od kojih je svaki bio imenovan po nekom liku iz indijskih epova. Drugi bijeg odnosi se na bijeg te iste djece koju je on godinama držao izolirane u stanu da bi ih zaštitio od virusa nasilja i drugih opačina, gdje su počeli percipirati vanjski svijet putem DVD-a , od Pasa iz rezervoara do Viteza tame, kad film počinje imitirati život.