Gustav i Luca su dobro - Mjesečne najave | Art-kino Croatia

U genijalnom doksu Edie i Thea: Zaruke su dugo trajale koji smo već vidjeli u vašem i našem (ljetnom) Art-kinu, njegove akterice 'plešu već 43 godine'. Nisu prestale plesati ni kad je jedna od njih oboljela od multiple skleroze ostavši prikovana za invalidska kolica. Malo su doduše usporile, ali im je još uvijek dobro išlo. Samo što je Edie započela plesati oko Theinih kolica, držeći ju za ruku, brinula se o njoj i njegovala ju do zadnjeg dana. Ne odgađaj radost! To je bio i ostao njihov ultimativni životni motto. No, taj nevjerojatno topli, iskren i dirljiv filmu čija je montaža svedena na dijapozitive sjećanja i prelistavanje požutjelih obiteljskih albuma unosi znakoviti pomak u tretmanu lezbijskih tema, kad njegove akterice postaju donedavno zapostavljene dame 'određene dobi'. Tim istim temama ali i emotivnom snagom zrelosti bavi se i suluda komedija Lise Cholodenko Djeca su dobro u kojoj Jules (Julianne Moore) već dvadeset godina 'pleše' s Nik (neponovljiva Annette Bening). Ali njihova ljubavna veza biva dovedena u pitanje kad na scenu stupi donator sperme i biološki otac njihove djece, čija pojava natjera Jules na zaključak da nijedna vulva ne može zamijeniti dobru mušku batinu, dakle, kad ona nanovo otkrije zaboravljene čari heteroseksualne ljubavi uz onaj prepoznatljivi glumičin uzdah ('Oh, well! Hello!') koji će uslijediti nakon što je otkopčala ljubavnikov šlic. No, dok autorski tandem Muska & Olafsdottir koji stoji iza doksa Edie i Thea idealizira ljubav i postojanost lezbijske veze u takozvanoj trećoj životnoj dobi, Cholodenko pokazuje kako se jedna naizgled stabilna veza pokušava othrvati prijetnjama heteroseksualnog zavođenja (sjetimo se da je Julianne Moore upala u sličnu kušnju u Daldryjevim Satima, kad je žrtvovala sina i jedan forsirani brak na oltaru vlastite lezbijske sreće). No, Cholodenko se odriče sna o proširenoj obiteljskoj jezgri, pri čemu utopija njena preslagivanja pada u vodu kad ona postaje naizglednija, a njene akterice napokon shvate da ih spaja nešto više od ljubavi prema Joni Mitchell, po kojoj je njihova kćer (Mia Wasikowska, neodoljiva) dobila ime.

I dok Cholodenko napušta rubne predjele hollywoodskog queera na kojima je započela karijeru (šifra: High Art) te odlučuje prihvatiti zakone queer mainstreama, debitanski komad Wendy Jo Carlton Jamie i Jessie nisu zajedno tipični je izdanak no-budget Amerindie estetike koja priziva ranu Cholodenko, minus heroin chic. Jessie je zaljubljena u najbolju prijateljicu Jamie koja je previše zauzeta prolaznim lezbijskim avanturama da bi primijetila njene skrivene poglede. Preostalo joj je dva tjedna da izrazi vlastite osjećaje prije no što se njen predmet žudnje preseli u New York, dakle, tek par dana više no što je to bilo potrebno akterima Haighova Vikenda. Ali zato joj je ostalo puno više vremena za pjesmu, pa je autoričin film svojevrsna reciklaža Honoreova filma/mjuzikla Les chansons d'amour.

Istu strategiju rabi i Norvežanka Anne Sewitsky u filmu Ludo sretni, samo što američka duhovna glazba u izvedbi nordijskog kvarteta koji otvara usta na matricu, funkcionira kao svojevrsni intermezzo. Ovdje smo se zatekli na tipičnom terenu Moodyssonovih nordijskih pulovera, gdje mali sadist Theodor tjera dobroćudnog malog Etiopljanina iz susjedstva da se igraju 'robova', a njegova frustrirana mama koja ne uspijeva zadovoljiti vlastitog muža geja skrivenog u ormaru, pronalazi utjehu u preljubu.

Djeca su hvala na pitanju dobro. Ludo sretna. Koliko sreće i dobrote na srpanjskom programu našeg i vašeg kina! U filmu Italy: Love It Or Leave It, koji ćemo vidjeti u sklopu gostovanja paralelnog pulskog Europolisa, njegov autorski i ljubavni par Gustav Hofer & Luca Ragazzi također su dobro. I više nego dobro. Happy together. Ali zemlja kojom jezde u svom docu-tripu baš i nije tako dobro. Originalni naziv filma namjerno je engleski, ne zbog tržišnih razloga, već zato jer se njihov izvrsni doks na neki način obraća strancima/turistima. Pogotovu onima koji idealiziraju talijanske stereotipe. Nakon Improvvisamente l'inverno scorso (Iznenada prošle zime) nanovo kreću na još jedan talijanski izlet, pomalo nomadski, u vintage 'Cinquecentu', simbolu Italije iz perioda poratnog iskupljenja. Krenuli su iz svog rimskog apartmana iz kojeg se moraju i simbolički iseliti na što aludira ironična metafilmska paralela sa insertom iz Scolina prekrasnog komada Una giornata particolare sa Sofiom Loren i Marcellom Mastroiannijem, samo što Mussolinija zamjenjuje Berlusconi. Gustav bi najradije napustio Italiju i preselio se a gdje drugdje doli u Berlin. A Luca bi ostao. Njihovim dolaskom na Siciliju otvaraju se gorke refleksije o talijanskoj katastrofi. Jer, koliko god Luca i Gustav na svom intelektualnom putovanju nisu pronašli dobre razloge za ostanak, njihova odiseja ujedno postaje i svojevrsni akt otpora. Ali putnici nisu samo puno naučili od Sordija i Scole, već i od recentnog doksa Davida Ferraria Piazza Garibaldi koji također tretira filmski kadar kao kombinaciju putovanja i sociopolitičkog intimnog eseja.

Pored autorskog tandema Hofer & Ragazzi, paralelni Europolis predstavljen je i s odabirom krajnje senzualnih komada. Kako je pulska zemlja parter Francuska, tako je i naša selekcija pretvorena u svojevrsnu varijantu Dana frankofonije. Gilles Marchand (Drugi svijet) kreće se granicama stvarnog i virtualnog, tamo gdje se zaustavio Nakatin Chatroom. Nakon što je njegova kerubinska ljepota očarala Xaviera Dolana (šifra: Imaginarne ljubavi), dijabolični Niels Schneider sada će unijeti (erotski) nemir u čitavu jednu obitelj (šifra: Osveta). A francuski segment Pule donosi nam čak dva filma koji se bave 'tiranima' iz francuske starije i novije povijesti – Marie Antoinette kakvu ju zamišlja naš stari znanac Benoit Jacquot koji nas je nedavno posjetio u sklopu Filmskih mutacija (njegov akademski intonirani Zbogom kraljice krajnji je antipod vogueovskoj razuzdanosti Sofie Coppole), te Nicholasa Sarkozyja kakva ga zamišlja Xavier Durringer (La conquete), fokusiran na njegove najranije dane, iako autorova sarkastična farsa ne nudi ništa čemu bismo se mogli smijati i što bi dalo naslusiti na kolateralnu štetu koju je njen junak prouzrokovao. Prva je narod navodno savjetovala da jedu šarene macarone umjesto kruha. Drugi je deportirao Rome po hitnom postupku. Prva je bila zaljubljena u grofa Axela Fersena kojeg je upoznala na krabuljnom plesu. A predsjednički život drugog spomenutog vezuje se za tri žene – onu bivšu (Cecilia), onu sadašnju (Carlu) i onu koja mu je sve do završetka mandata zadala najviše glavobolja, Angelu Merkel.