siječanj u Art-kinu

Aferim, Tarantino

Aferim, Tarantino - siječanj u Art-kinu

Dragan Rubeša: 11.01.2016.

Radu Jude jedan je od rijetkih rumunjskih sineasta koji se udaljio od inertnosti rumunjskog novovalovskog hiperrealizma, pa je već njegov sjajni prethodni dinamični komad Sve u našoj obitelji učinio gotovo revolucionarni pomak u njegovoj genezi. To vrijedi i za Judeov najnoviji crno-bijeli film Aferim! (Bravo) ambijentiran u Vlaškoj 1835. gdje jedan žandar i njegov sin tragaju za Romom koji je pobjegao s bojareva imanja, optužen da je bludničio nad njegovom ženom. Doba je to u kojem su Rome prodavali na tržnicama kao roblje, dok pravoslavni popovi siju antisemitske tirade, a hajdučke horde harače šumama i siluju putnike iz kočija. U katalogu lanjskog Berlinalea gdje mu se dogodila svjetska premijera, Aferim! je opisan kao 'balkanski western', valjda zato jer Judeovi 'tragači' prizivaju Forda. No iako se autorova pikareskna priča vraća u rano 19. stoljeće, ona traži korijene svih naših današnjih 'izama', ne bi li artikulirala ksenofobno nasljeđe 'regije', njene nacionalizme, rasizme, patrijarhalnost i korupciju, kotrljajući se prema krvavom klimaksu koji će izbrisati osmijeh s naših lica.

Upravo ta finalna Judeova makljaža jako bi se svidjela Tarantinu, koji se nakon Odbjeglog Djanga nanovo vraća ikonografiji westerna. No paradoks je tim veći da je Mrska osmorka snimljena u davno zaboravljenom 70mm formatu koji je trebao naglasiti monumentalnost snježnih krajolika Wyominga, iako je gotovo čitav autorov film ambijentiran u interijeru snijegom zatrpanog odmorišta na planinskom prijevoju, pa bi zato mogao sjajno funkcionirati i na kazališnim daskama, jer mu ritam i struktura prizivaju mehanizme klasične kazališne drame. Kao što ni angažman Ennia Morriconea ne priziva leoneovske 'bilo jednom' partiture, jer su one posve oslobođene od prepoznatljivih western tema. A lik Samuela L. Jacksona i njegov sumanuti monolog, postaju u Tarantina ono što je u Judea svećenikova tirada, s akcentom na reputaciju koju nosi crnačka kita (Jackson se već pozabavio sličnom 'black dick' magijom u filmu 'Chi-Raq', osuvremenjenoj adaptaciji Aristofanove Lizistrate iza koje stoji Spike Lee). Poput Judea, Tarantino će također okončati film (besmislenom) slapstick klaonicom. No iako klimatski uvjeti puno duguju Inarrituovu Povratniku (The Revenant), što drugo reći nego 'Aferim, Tarantino!'.

Tarantinove tragove slijedi i Ivan Goran Vitez (Narodni heroj Ljiljan Vidić). No tamo gdje prvi spomenuti (šifra: Nemilosrdni gadovi) pokušava likvidirati Hitlera u požaru nitratnih filmskih traka, Vitezovi heroji to isto pokušavaju učiniti prijavivši se na ustašku varijantu realityja 'X Faktor' preimenovan u 'Čimbenik X', pri čemu ljupki klobučari iz Vlaške i slični obrti bivaju ugurani u endehazijsku varijantu shopping centra u kojem 'Hello Kitty' postaje 'Heil Katze', a na ulazu u Pavelićev dvor stražari mladi Franjo (Tuđman) kao njegovo potrčkalo, što je možda i najsubverzivniji trenutak Vitezovih vrludanja bespućima povijesnih (neo)zbiljnosti. I dok je scena deportacije Židova u 'Ljiljanu Vidiću' svedena na brzi skeč, u Saulovu sinu Laszla Nemesa sve to postaje puno ozbiljnije, dok autor prati mučnu svakodnevnicu Sonderkommanda zaduženog za čišćenje plinskih komora i odvođenje pepela iz krematorija u rijeku, preuzimajući ulogu našeg 'vodiča' kroz Auschwitz. Doživjeti Auschwitz kakav još niste vidjeli?

Tijelima se bavi i Mladi Leopardi (Il giovane favoloso) Maria Martonea, kojim otvaramo Dane novog talijanskog filma. Samo što je u igri pogrbljeno tijelo velikog talijanskog pjesnika i melankoličnog 'znanstvenika osjećaja', grofa Giacoma Leopardija (sjajni Elio Germano), dok pratimo tri etepe u njegovu životu – onu vezenu za vlažni Recanati kao provincijsku rupu u 'zemlji popova' (paese dei preti) utjelovljenu u njegovu religioznom ocu koji ga je sputavao u naprednim mislima, pjesnikov bijeg u slobodoumnu Firenzu i finalnu etapu u plebejskom Napulju, gdje nastaje njegova najljepša poema La ginestra (Žutika), inspirirana erupcijom Vezuva koju je promatrao s terase svoje vile u Torre del Grecu, pri čemu filmski soundtrack fino spaja klasiku i elektroniku berlinskog DJ-a Sache Ringa, poznatijeg kao Apparat. A ostarjelim tijelima koja tragaju za magijom wellnessa bavi se Paolo Sorrentino u Mladosti, pri čemu uranja u slične alpske pejsaže i luksuzne švicarske hotele kao i Assayas u Oblacima nad Sils Marijom, samo što ga je Sorrentino transformirao svoj 'Waldhaus' u neku vrstu hospicija za ultrabogate, na čijim obližnjim padinama Michael Caine dirigira kravama.

Mladost pronalazi i Haynesova Carol kao suburbijska varijanta Betty Draper iz Momaka s Madisona, nakon što se upustila u vezu s mladom prodavačicom igračaka, pri čemu autor nastavlja opsesivno prekopavati po arhitekturi, kostimima i dekoru vintage Hollywooda, združivši eleganciju i emociju. Carol kao ultimativna inkarnacija glamura filma i života. 'Aferim, Todd!'.