Korea Film Week 2015

Tjedan korejskog filma

13.-17.10.2015.

Korea Film Week 2015

Program

Tjedan korejskog filma ove nam godine donosi pet recentnih korejskih uspješnica. Program otvara drama Oda mom ocu, film kojeg je do sredine rujna u Južnoj Koreji pogledalo preko 14 milijuna gledatelja, čime je u korejskim kinima postao drugi najgledaniji film svih vremena. Priča je to o suvremenoj povijest korejske države promatrana kroz oči glavnog protagonista. Socialphobia je drama koja problematizira anonimno komentiranje putem društvenih mreža, a Noć proroka je o ženi koja radi u pozivnom centru i pokušava ljudima pomoći oko različitih problema. Na programu su također i komedija Gospođica bakica, koju je u korejskim kinima pogledalo više od 8 milijuna gledatelja te romantična drama Ljubavni pozdrav, o postarijem paru koji neočekivano pronalazi ljubav u kasnijoj životnoj dobi.

Program se provodi u suradnji s Veleposlanstvom Republike Koreje u Republici Hrvatskoj.

Kako će nas Internet dokusuriti / tekst: Dragan Rubeša, preuzeto s filmski-programi.hr

Peto izdanje Tjedna korejskog filma u znaku je recentnih komada s potpisom etablirane produkcijske kuće CJ Entertainment. Već sam naziv podcrtava tretman filma kao zabave.

Ali riječ je o inteligentnoj i prvoklasnoj zabavi koja je sve samo ne instant hit krojen prema holivudskim parametrima, iako joj je primarni interes žanrovski film. Zato će ona prigrliti i već afirmirane autore blockbustera poput YK Youna čiji se film katastrofe Haeundae 2006. prometnuo u korejski box office hit, ali i podupirati filmaše mlađe generacije poput Seok-jae Honga (Socialphobia) i Sung-moo Kima (Noć proroka) koji su netom diplomirali na prestižnoj Korejskoj akademiji filmskih umjetnosti (KAFA), a čiji debitantski komadi uvelike nadmašuju klasične koncepte studentske produkcije. U Noći proroka, Kim slijedi 'religijsku' trajektoriju koju su već iscrtali afirmirani autori poput Kim Ki-duka (Pieta, Amen), Park Chan-wooka (lik svećenika u Žeđi), majstora animacije YeonSang-hoa (lik manipulativnog lažnog religijskog gurua u sjajnom Lažnjaku aka Saibi) i Lee Chang-donga (Tajno sunce) koji se opsesivno bave temama vjere, vjerskih sekta i njihovih fanatika. U jednoj od dvije vremenski različite priče, onoj koja prati 85 sati u životu radnice call centra prije njene otmice, ugledat ćemo je u izoliranoj brvnari s fotografijama i crtežima koji najavljuju smak svijeta. No priča se u seriji flešbekova vraća i u njeno rano djetinjstvo provedeno među pripadnicima religijskog kulta koji su potpisali apokaliptični pakt na planini blizu Jeonjua. U Socialphobiji, Hong se bavi ponešto drukčijim 'kultovima', vezanim za nervoznu komunikaciju u digitalnoj eri, te mračnim stranama društvenih medija i njihovim lažnim korisničkim imenima, sve to umotavši u krajnje ledeni cyber-trilerski celofan. Film je to koji nam poručuje da će nas internet prije ili kasnije dokusuriti. Bilo da je riječ o 'lajkanju' na Fejsu ili indiskretnoj fotografiji na Instagramu. Pritom autor umjesto profesionalnih glumaca koristi klince naturščike, te mizogine ratnike kojima je glavno oružje tipkovnica i koji se tim istim medijima svakodnevno fiksaju. Njihov je antipod YK Younov najnoviji ambiciozni blockbuster epske monumentalnosti Oda mom ocu, koji je samo u prvom vikendu prikazivanja u korejskim kinima zaradio 8,2 milijuna dolara. Spektakularna je to kronika o šezdeset godina u životu obitelji sjevernokorejskih imigranata, njihovim rastancima, ponovnim okupljanjima, diskriminacijama, bjegovima, odgovornostima, krivnjama, prvim ljubavima i žudnjama, od Korejskog rata, preko njemačkih rudnika i vijetnamskih ratnih užasa, do današnjih dana. U toj epskoj melodrami, YK Youn se dotaknuo ne baš poznate epizode iz korejske povijesti, kad su njeni rudari i bolničarke, u sklopu programa koji je financirala korejska vlada, odlazili šezdesetih godina kao gastarbajteri u tadašnju Zapadnu Njemačku, pri čemu nisu bili presudni isključivo ekonomski razlozi, već i oni ideološki.

Među recentnim uspješnicama s potpisom CG Entertainmenta, jedno od vodećih mjesta zauzima i simpatična obiteljska komedija Miss Granny kojoj se ubrzo dogodio i ništa lošiji pastelni tajvanski remake u režiji Lestea Chena, poznat i kao 20, Once Again!. U originalnoj verziji, onoj koju potpisuje provjereni Hwang Dong-hyuk, jedna 74-godišnja bakica odlazi u fotografski studio da bi joj napravili pogrebnu fotografiju, te iz njega doslovno izlazi pedesetak godina mlađa, s frizurom u stilu njena teen idola Audrey Hepburn iz Praznika u Rimu, promijenivši ime u Oh Doo-ri. No njen 'praznik' u Seoulu pretvoren je u čistu eksploziju K-pop kulture, njene prokockane šanse i ispraznosti.

Na sličnom gerijatrijskom terenu zatekao se i Kang Je-kyu u romansi o ženi i muškarcu na pragu treće dobi koja pokazuje da za ljubav nikad nije kasno, iako se sličnom temom, ali puno radikalnije već pozabavio Park Jin-pyo u debitantskom filmu Too Young to Die. Zato su Kangov Salut d'Amour i Hanekeov Amour, iako povezani motivom starenja, dva krajnja antipoda.

U sklopu

Oda mom ocu

Oda mom ocu

Gukjesijang, Južna Koreja, 2014., Režija: Youn JK, igrani

Socialphobia

Socialphobia

So-syeol-po-bi-a, Južna Koreja, 2014., Režija: Hong Seok-jae, igrani

Ljubavni pozdrav

Ljubavni pozdrav

Jang-su Sahng-hoe, Južna Koreja, 2015., Režija: Kang Je-kyu, igrani

Gospođica bakica

Gospođica bakica

Su-sang-han geu-nyeo, Južna Koreja, 2014., Režija: Hwang Dong-hyuk, igrani

Noć proroka

Noć proroka

Seon-ji-ja-eui Bam, Južna Koreja, 2014., Režija: Kim Sung-moo, igrani

15

Čovjek iz sjene

18:00

Čovjek iz sjene

The Vice, Režija: Adam McKay, Sjedinjene Američke Države, 2018.
igrani 132 min.

12

Obiteljske veze

20:30

Obiteljske veze

Manbiki kazoku / Shoplifters, Režija: Hirokazu Kore-eda, Japan, 2018.
igrani 121 min.