početnaprogramciklusi
Korea Film Week 2015 - Tjedan korejskog filma

Korea Film Week 2015

Tjedan korejskog filma

Tjedan korejskog filma ove nam godine donosi pet recentnih korejskih uspješnica. Program otvara drama Oda mom ocu, film kojeg je do sredine rujna u Južnoj Koreji pogledalo preko 14 milijuna gledatelja, čime je u korejskim kinima postao drugi najgledaniji film svih vremena. Priča je to o suvremenoj povijest korejske države promatrana kroz oči glavnog protagonista. Socialphobia je drama koja problematizira anonimno komentiranje putem društvenih mreža, a Noć proroka je o ženi koja radi u pozivnom centru i pokušava ljudima pomoći oko različitih problema. Na programu su također i komedija Gospođica bakica, koju je u korejskim kinima pogledalo više od 8 milijuna gledatelja te romantična drama Ljubavni pozdrav, o postarijem paru koji neočekivano pronalazi ljubav u kasnijoj životnoj dobi.

Program se provodi u suradnji s Veleposlanstvom Republike Koreje u Republici Hrvatskoj.

Kako će nas Internet dokusuriti / tekst: Dragan Rubeša, preuzeto s filmski-programi.hr

Peto izdanje Tjedna korejskog filma u znaku je recentnih komada s potpisom etablirane produkcijske kuće CJ Entertainment. Već sam naziv podcrtava tretman filma kao zabave.

Ali riječ je o inteligentnoj i prvoklasnoj zabavi koja je sve samo ne instant hit krojen prema holivudskim parametrima, iako joj je primarni interes žanrovski film. Zato će ona prigrliti i već afirmirane autore blockbustera poput YK Youna čiji se film katastrofe Haeundae 2006. prometnuo u korejski box office hit, ali i podupirati filmaše mlađe generacije poput Seok-jae Honga (Socialphobia) i Sung-moo Kima (Noć proroka) koji su netom diplomirali na prestižnoj Korejskoj akademiji filmskih umjetnosti (KAFA), a čiji debitantski komadi uvelike nadmašuju klasične koncepte studentske produkcije. U Noći proroka, Kim slijedi 'religijsku' trajektoriju koju su već iscrtali afirmirani autori poput Kim Ki-duka (Pieta, Amen), Park Chan-wooka (lik svećenika u Žeđi), majstora animacije YeonSang-hoa (lik manipulativnog lažnog religijskog gurua u sjajnom Lažnjaku aka Saibi) i Lee Chang-donga (Tajno sunce) koji se opsesivno bave temama vjere, vjerskih sekta i njihovih fanatika. U jednoj od dvije vremenski različite priče, onoj koja prati 85 sati u životu radnice call centra prije njene otmice, ugledat ćemo je u izoliranoj brvnari s fotografijama i crtežima koji najavljuju smak svijeta. No priča se u seriji flešbekova vraća i u njeno rano djetinjstvo provedeno među pripadnicima religijskog kulta koji su potpisali apokaliptični pakt na planini blizu Jeonjua. U Socialphobiji, Hong se bavi ponešto drukčijim 'kultovima', vezanim za nervoznu komunikaciju u digitalnoj eri, te mračnim stranama društvenih medija i njihovim lažnim korisničkim imenima, sve to umotavši u krajnje ledeni cyber-trilerski celofan. Film je to koji nam poručuje da će nas internet prije ili kasnije dokusuriti. Bilo da je riječ o 'lajkanju' na Fejsu ili indiskretnoj fotografiji na Instagramu. Pritom autor umjesto profesionalnih glumaca koristi klince naturščike, te mizogine ratnike kojima je glavno oružje tipkovnica i koji se tim istim medijima svakodnevno fiksaju. Njihov je antipod YK Younov najnoviji ambiciozni blockbuster epske monumentalnosti Oda mom ocu, koji je samo u prvom vikendu prikazivanja u korejskim kinima zaradio 8,2 milijuna dolara. Spektakularna je to kronika o šezdeset godina u životu obitelji sjevernokorejskih imigranata, njihovim rastancima, ponovnim okupljanjima, diskriminacijama, bjegovima, odgovornostima, krivnjama, prvim ljubavima i žudnjama, od Korejskog rata, preko njemačkih rudnika i vijetnamskih ratnih užasa, do današnjih dana. U toj epskoj melodrami, YK Youn se dotaknuo ne baš poznate epizode iz korejske povijesti, kad su njeni rudari i bolničarke, u sklopu programa koji je financirala korejska vlada, odlazili šezdesetih godina kao gastarbajteri u tadašnju Zapadnu Njemačku, pri čemu nisu bili presudni isključivo ekonomski razlozi, već i oni ideološki.

Među recentnim uspješnicama s potpisom CG Entertainmenta, jedno od vodećih mjesta zauzima i simpatična obiteljska komedija Miss Granny kojoj se ubrzo dogodio i ništa lošiji pastelni tajvanski remake u režiji Lestea Chena, poznat i kao 20, Once Again!. U originalnoj verziji, onoj koju potpisuje provjereni Hwang Dong-hyuk, jedna 74-godišnja bakica odlazi u fotografski studio da bi joj napravili pogrebnu fotografiju, te iz njega doslovno izlazi pedesetak godina mlađa, s frizurom u stilu njena teen idola Audrey Hepburn iz Praznika u Rimu, promijenivši ime u Oh Doo-ri. No njen 'praznik' u Seoulu pretvoren je u čistu eksploziju K-pop kulture, njene prokockane šanse i ispraznosti.

Na sličnom gerijatrijskom terenu zatekao se i Kang Je-kyu u romansi o ženi i muškarcu na pragu treće dobi koja pokazuje da za ljubav nikad nije kasno, iako se sličnom temom, ali puno radikalnije već pozabavio Park Jin-pyo u debitantskom filmu Too Young to Die. Zato su Kangov Salut d'Amour i Hanekeov Amour, iako povezani motivom starenja, dva krajnja antipoda.

28.09.2015.