Program
U riječko Art-kino od 13. do 17. rujna dolazi šesto izdanje History Film Festivala uz pregršt sjajnih filmova i brojne gostujuće autore iz cijeloga svijeta. Filmovi iz službene selekcije odvest će vas na putovanje kroz vrijeme, otkrivajući nepoznate detalje iz života legendarnog Charlie Chaplina, provest ćete ljeto u Antibesu s Pablom Picassom i Dorom Maar, prošetati kroz prosvjede u Varšavi, narodni ustanak u Južnoj Koreji, zabaviti se otkrivajući veliki finski skandal, upoznati Baudelaireovu zabranjenu ljubav, kao Indiana Jones hrabro spašavati povijest iz muzeja u Alepu ili pak sjesti na bosanski Broadway. U posebnom programu prisjetit ćemo se jedne od omiljenih glumačkih zvijezda ovih prostora, Nede Arnerić, kroz prezentaciju monografije ‘’Čarobna melankolija’’ autorice Anite Panić. Tijekom festivala u galeriji Kortil bit će otvorena izložba ‘’Čuvar kvarnerske baštine’’ posvećena redatelju Bernardinu Modriću koja će nas prikazivanjem njegovih pet dokumentarnih filmova provesti kroz poglavlja burne riječke povijeti.
Ovogodišnji žiri čine filmski redatelj Branko Schmidt, redateljica, scenaristica i TV urednica Beate Thalberg te novinarka, filmska i televizijska autorica Sandra Rančić. Žiri publike čine Marin Lovrović, Katarina Obrovac Ivašić, Renata Garbajs, Vivien Karlović i Ronald Puharić. Voditeljica programa i direktorica je Tiha Modrić koja nastavlja filmsko i festivalsko nasljeđe svog oca - Bernardina Modrića.
Svakako pročitajte i riječ selektora ovogodišnjeg programa Borisa Ružića:
Koliko je povijest i forma dokumentarnog filma slojevita svjedoči bogatstvo teorija koje ga tumače, kao i mnogostrukost pravaca koji su ga povijesno obilježili. Načelno smatran jedinstvenim filmskim rodom, njegova heterogenost očituje se u različitim pojavnostima koje ocrtavaju njegovu rahlu strukturu, ali i neodvojivost od političkih, ekonomskih i kulturnih zbivanja vremena u kojima oni nastaju.
Između filmova o neposrednoj zbilji, povijesnih filmova, pa do poetskih i političkih dokumentarnih filmova stoji tanka no rastezljiva nit koja, poglavito posljednjih desetljeća, ukazuje na to da „dokument“ nije tek informacija koju treba prikazati, već i život koji treba tumačiti. Upravo stoga, ovogodišnji History Film Festival tu nit nalazi na tri komplementarne točke interesa: traume rata kroz osobne i kolektivne politike; dokumentiranje umjetnosti i kulture; te dokumentiranje povijesti razvoja filma.
Prvi blok filmova okuplja se oko pitanja rata, osobnih trauma koje iz njega proizlaze, kao i politika koje te ratove oblikuju. Odnos osobnog i kolektivnog ovdje je ključan, kao i pravo na vlastitu priču, na kontra-narativ, te pravo na reprezentaciju. Svaki dan kontekstualizira jedan povijesno relevantan događaj ispričan iz vizure dosad nepoznatih aktera, ili koristeći informacije koje nisu bile dio dominantnog javnog diskursa. Ti filmovi pokazuju nam snagu osobne priče i transformativnu moć traume. Istražujući teme od prešućenih zločina španjolskog građanskog rata tijekom Francova režima (Ove zidine), preko usmene povijesti koja ponekad u nedostatku arhiva jedina pamti nacističke zločine Drugog svjetskog rata u Grčkoj (Marika, zašto se bojiš), do osobnih i kolektivnih trauma iz ratova na ovim prostorima tijekom 90ih godina (Veće od traume), dokumentarni film nam pokazuje da svoju snagu crpi jednako snažno iz arhiva, kao i iz sjećanja onih koji su te povijesti oblikovali. Kratkometražni australski film Nestali Jaryja Nema donosi malo poznatu priču o naporima Crvenog križa u popisivanju i pamćenju žrtava Prvog svjetskog rata, a francuska redateljica Virginie Linhart u filmu Marševi smrti izvrsnom režijom i bogatom arhivskom građom podsjeća nas na zvjerstva koja su se odvijala pred sam kraj Drugog svjetskog rata, kada je njemački ratni stroj počeo prazniti kampove i seliti više od 700 tisuća zatvorenika i logoraša u srce Njemačke. Irački film Spavati u ruševinama Horena Ghareeba podsjeća nas da je u posljednjih stotinu godina povijest oblikovana u velikoj mjeri upravo ratnim transformacijama i odnosima moći koji iz nje proizlaze, prikazujući svakodnevne izazove u okupiranom Mosulu. Odmetnuti reporteri Arthura Francka donosi na ekran izvrsno snimljen i ispričan dokumentarni film o cenzuri u finskoj politici tijekom 80ih godina 20. stoljeća, prateći grupu novinara, na tragu politički angažirane satire „Feralovaca“, koji u jeku hladnoratovske Finske pišu o utjecaju Sovjetskog saveza na finske političare i novinare, te pokreću lavinu cenzure i (auto)cenzure. Još dva filma u bloku, južnokorejski Deset dana u svibnju i poljski 1970. otvaraju pitanja državne cenzure koristeći arhivske ili zabranjene snimke da osvijetle ono što je dugo bilo zatamnjeno – borbu raznih društvenih skupina protiv sistemskih manifestacija moći.
Drugi blok tematizira odnos politike, umjetnosti i kulture kroz pet filmova. Iskre u vremenu prati uspon i pad slovenske, odnosno jugoslavenske tvrtke Iskra Delta od sedamdesetih godina do raspada Jugoslavije, njezinu ulogu u razvoju računalnih tehnologija u svijetu, anticipaciju globalizacijskih i tehnoloških procesa, no i političke intervencije koje su dovele do njene propasti, te odnos kapitalističkog načina proizvodnje, tržišne manipulacije i hladnoratovskih političkih interesa. Film stoji kao sinegdoha privatizacijskih procesa u takozvanoj „tranziciji“, no i kao podsjetnik (neostvarenih) potencijala na ovim prostorima. Filmovi Kako je popularna kultura stigla u SSSR, Ljeto s Picassom i Man Rayjem i Bezimena žena bave se odnosom umjetnosti, slobode i cenzure. Dok je ruski dokumentarac reminiscentan jugoslavenskom iskustvu cenzuriranja, odnosno labave kontrole protoka zapadnih popularno-kulturnih proizvoda na tržište (u ovom slučaju, prije svega rock glazbe), Bezimena žena otvara iznimno interesantno pitanje cenzure Baudelaireovog opusa, odnosno prešućene uloge tamnopute muze i Baudleaireove ljubavnice Jeanne Duval iz povijesnih dokumenata i knjiga njegovih biografa. Cirijakova zakletva redatelja Oliviera Bourgeoisa u subotu zatvara blok naglašavajući imperativ zaštite naše dijeljene materijalne povijesti snimajući izvrsno tempiranu dokudramu o ekstremnim naporima koje su sirijski arheolozi i muzejski kustosi poduzeli kako bi tijekom rata 2015. evakuirali i zaštitili više od 50 tisuća artefakata u opkoljenom gradu Alepu.
Treći blok uključuje filmove koji tematiziraju film ili šire prikazivačke prakse. Jedan dan rezerviran je za odu Istri, s kratkim poetskim eksperimentalnim dokumentarnim filmom Monolog o Puli redatelja Elvisa Lenića, te Novo kino Buje Alessia Bozzera o važnosti kina koje okuplja i učvršćuje društvene strukture u multietničkoj Istri nakon 2. svjetskog rata. Drugi dan je rezerviran za hommage najvećem komičaru nijemoga razdoblja, Charliju Chaplinu čija se životna priča pripovijeda inovativnim filmskim postupcima poput ekskluzivnog korištenja inserata iz njegovih filmova uz naraciju. Treći dan otvara Bosanski Brodvej, izvrsno režiran, senzibilan i kulturalno relevantan film o nadama mladih bosanskih glumaca i glumica koji pripremaju mjuzikl u suradnji s američkim redateljima s Broadwayja. Odnos Balkana i Zapada, odnosno centra i periferije, kao i ekonomsko-klasna imobilnost minuciozno je predstavljena u formi srednjometražne intimne drame.
Ovogodišnji festival nema krovnu temu, jednu inspirativnu točku ili singularnu protežnu nit, već se odlučio na prikazivanje kompleksnosti trenutnih vremena (koje ne treba dodatno navoditi) ne svodeći povijest na jedan ili dva epohalna događaja. Dopuštajući pluralnost politika sjećanja, osobnih trauma, povijesnih arhiva i manje znanih ratnih događaja, ovogodišnji festival podcrtava slojevitost odnosa moći u filmu, kao i u svakodnevici, kao ključ za razumijevanje naše okoline. Ako je film forma koja misli, kao i misao koja formira, ona to može samo u heterogenosti osobnih, kolektivnih i dokumentiranih povijesti koje pozivaju na suočavanje gledatelja s granicama osobnih svjetova, a možda i njihovo nadvladavanje.
U sklopu
