Cassavetesovi utorci - Ciklusi i festivali | Art-kino Croatia

U studenom započinje ciklus još jednog kultnog redatelja: Johna Cassavetesa.

Prvi film ciklusa, Žena pod utjecajem s Genom Rowlands u glavnoj ulozi donosi priču o ženi čije neobično ponašanje izaziva reakcije okoline dok se njezin suprug sve teže nosi s promjenama raspoloženja koje joj se događaju. Film tematizira mentalna oboljenja i društvenu stigmu koju nose sa sobom. Sljedeći film ciklusa, Muževi, prikazuje trojicu uspješnih sredovječnih muškaraca s obiteljima koji se nakon iznenadne smrti prijatelja suočavaju s egzistencijalnim pitanjima poput smisla života kao i neizbježne prolaznosti istoga. U filmu glumi i sam Cassavetes. Ciklus nastavlja u prosincu krimićem Ubojstvo kineskog kladioničara, romansom Sjene te dramom Premijera.

S Cassavetesom, poznatim kao jednim od pionira nezavisnog američkog filma, družimo se utorcima do kraja godine.

CASSAVETES / tekst: Dejan Durić

Devedesetih godina prošloga stoljeća običavalo se reći da je u kontekstu američkoga nezavisnoga filma dovoljno pustiti dvoje ili više ljudi u prostoriji da razgovaraju pa imate film. Navedena opaska nikako nije bila podsmjehujuća ili negativna, nego je dobro ilustrirala određene narativne i stilske karakteristike koje su ta ostvarenja afirmirala. Naglasak je bio na neposrednim iskustvima, problemima i situacijama iz svakodnevice, primat su imali likovi i njihovi međuljudski odnosi u karakterističnim kulturnim okruženjima. Pritom je manje važna bila fabula i događajnost pa su djela bila lišena razgranatih priča, velikih obrata i bujne pustolovnosti te su počivala na komunikacijskim interakcijama protagonista. Spomenuto nije originalni izum skupine nezavisnih filmaša s kraja osamdesetih i prve polovice devedesetih godina dvadesetoga stoljeća, kada stasava takozvana generacija Sundance, nazvana prema slavnom i korisnom filmskom festivalu koji mnogo duguje Robertu Redfordu.

Njihov dobri djed bio je John Cassavetes, koji se danas opravdano smatra jednim od začetnika američkoga nezavisnoga filma, ponajprije zato što je nad svojim ostvarenjima uspijevao zadržati financijsku i kreativnu kontrolu tako što ih je dijelom sam financirao, a ujedno su nastajala izvan okoštaloga sustava velikih holivudskih filmskih studija, od kojega je zazirao. Jedini pravi mainstream izlet redatelj je imao s djelom A Child is Waiting (1963), čija se radnja odvija u instituciji za mentalno hendikepirane. Ovu melodramu producirao je Stanley Kramer, a glavne su uloge tumačili Burt Lancaster i Judy Garland kao ravnatelj i nova učiteljica u školi te predstavlja autorovo možda najkonvencionalnije ostvarenje, koje je ostalo zapamćeno prema problematičnim razdobljima produkcije i postprodukcije. Navodno se glumački dvojac neprestano svađao na setu, scenarist Abby Mann redovito se uplitao Cassavetesu u posao, a producent Kramer mu je htio uskratiti sudjelovanje u procesu montaže.

Cassavetes je karijeru započeo kao glumac u nizu kino i televizijskih produkcija tijekom četrdesetih i pedesetih godina, kada upoznaje suprugu i glumicu Genu Rowlands, što će rezultirati jednom od najdugovječnijih i najplodnijih bračnih kreativnih suradnji u američkom filmu. Upravo ti glumački angažmani omogućili su mu da prikupi dio sredstava za snimanje svoga redateljskoga prvijenca. Sjene (1959), koje će publika moći odgledati i u ovom ciklusu, prvotno nastaju 1957. godine. Budžet od 7500 dolara mahom je rezultat donacija slušatelja nakon Cassavetesova apela u jednoj radio emisiji. Prvotni je plan bio snimiti film na temelju improvizacije – postojale su osnovne konture priče i likova, no sami odnosi i situacije među njima trebali su biti rezultat spontanoga razvoja. Ta je prvotna verzija doživjela lošu recepciju 1958. godine pa se redatelj odlučio na nadosnimavanja te je tako nastala finalna i nama danas dostupna inačica djela iz 1959. godine, za koju je postojao cjeloviti scenarij. Od Sjenakreću prijepori oko stupnja improvizacije u Cassavetesovim filmovima. Danas prevladava konsenzus da su njegova djela snimana prema zgotovljenim scenarijima, no naturalistička gluma, velika pažnja posvećena glumačkim izvedbama te redateljevo davanje slobode glumcima da sami kreiraju karaktere svakako je doprinijela dojmu improvizacije. Kako god bilo, Sjenesu predstavljale vrlo hrabar film za desetljeće u kojem su nastajale, a ujedno su najavljivale i kraj klasičnoga Hollywooda te pojavu mimetički orijentiranoga Novoga Hollywooda. U njima je autor nastojao uhvatiti atmosferu urbanoga života te složenost međuljudskih odnosa, napose kroz prizmu obitelji, što će biti jedan od provodnih motiva njegova opusa. Priča je u drugom planu, komunikacijske interakcije likova imaju prevagu, stil je dokumentarističan kroz apostrofiranje gradskoga sivila, a kadrovi dugi. Time su postavljeni temeljni parametri autorova redateljskoga rukopisa: napuštanje konvencionalnoga pripovijedanja, fragmentarnost fabule, naglasak na likovima i situacijama u kojima se nalaze, kamera iz ruke, prirodno osvjetljenje, spontane glumačke izvedbe, fingirana dokumentarističnost. Sjene su priča o dva brata i sestri Afroamerikancima, no ona je svjetlije puti pa ne doživljava rasizam u tolikoj mjeri kao njezina braća. Tijekom dvaju tjedana prate se njezini odnosi s trojicom muškaraca: dva bijelca i jednim Afroamerikancem pa ostvarenje desetljeće prije društveno emancipatorskih pokreta razmatra problematiku rasizma te utjecaj miljea na likove.

Cassavetes je bio osobito plodan u portretiranju ženskih likova kao u ostvarenjima Žena pod utjecajem (1974) i Premijera (1977). Zanimalo ga je seciranju obiteljskih i bračnih odnosa (Ženi pod utjecajem, Muževi(1970)), što je često bilo prožeto problematikom starenja (Premijera, Muževi). Tako u Premijeri (1977) glumica biva suočena sa smrću mladoga obožavatelja, dok radi predstavu o ženi koja se ne može suočiti sa starenjem. Redatelj je katkada britko razmatrao koncept muškosti kao u Muževima i Ubojstvu kineskoga kladioničara (1976). Muževi su, primjerice, ansambl film o trojici buržujskih muškaraca u krizi srednjih godina čiju svijet o starenju te gubitku životnoga elana potiče smrt prijatelja. Secira se rutiniranost i nemaštovitost života u predgrađu kroz prizmu suočavanja sa starenjem. Žena pod utjecajem (1974) pak prati život u predgrađu te njegovu rutinu i monotoniju kroz prizmu psihičkoga te emocionalnoga propadanje protagonistice i komunikacijskih stranputica u odnosu sa suprugom. Posrijedi je studija karaktera u kojoj je Mabel (Gena Rowlands) razapeta između dužnosti bračnoga života te osobnih aspiracija. Osobito je u pamćenju ostala izvrsna i neposredna glumačka kreacija Gene Rowlands, ali i Petera Falka. Njihova naturalističnost navodila je na krivi zaključak da je djelo rezultat improvizacije. Inače je ovaj projekt život trebao započeti kao kazališna predstava, a sam je film imao problema s financiranjem pa je Falk uložio u produkciju vlastiti novac, a među ostalim je ostao upamćen kao jedan od prvih uspješno nezavisno distribuiranih filmova.