Filmovi
Samo ljudi
Jugoslavija, 1957., režija: Branko Bauer, igrani
Predrag-Bojkan (Milorad Margetić), ratni invalid, inženjer je na izgradnji hidrocentrale koji boravi u pansionu tete Eme (Nela Eržišnik) i druži se sa Žarkom (Nikša Štefanini), asistentom primarijusa Vrančića (Stjepan Jurčević) u obližnjem sanatorijumu za očne → više
Nevidljive žene Erste campusa
2016., režija: Sanja Iveković, igrani
Sanja Iveković posvetila je ovaj filmski portret “nevidljivim” ženama Erste campusa, onim radnicama koje čiste urede u ranim jutarnjim i večernjim satima te osoblju u kafeterijama i kuhinjama. U skladu sa svojim feminističkim pristupom, umjetnica → više
Lice jezika
1998., režija: Sanja Iveković, igrani
Ovaj video naručila je koalicija hrvatskih ženskih nevladinih udruga u sklopu kampanje protiv nasilja nad ženama. Snimka prikazuje lice zlostavljane žene. Na početku se pojavljuje naslov hrvatske himne Lijepa naša, uz njezin prvi akord. Video → više
The Bride, The Bachelors. Even
1992., režija: Sanja Iveković, Dalibor Martinis, igrani
Je li to ljubavna pjesma prenesena zrakom ili samo zujanje mehanizma žudnje u ušima primatelja? Simetrija muških i ženskih težnji, strahova i ljutnji mapira krajolik žudnje ogoljen novim tehnologijama. (Fundació Antoni Tàpies) Producirali umjetnici i The → više
Glas tišine
1987.-89., režija: Sanja Iveković, igrani
Ovaj video rad uzima Tekstove nizašto Samuela Becketta (iz knjige Nouvelles et Textes pour rien) kao polazište za vizualni esej o ženi koja se mora suočiti sa smrću majke i gubitkom prostora sigurnosti. (Fundació Antoni → više
Crno i bijelo
1985., režija: Sanja Iveković, Dalibor Martinis, igrani
Muškarac i žena započinju partiju šaha. Šahovska se ploča postupno pretvara u bojno polje suprotnih životnih nazora. Muškarčev stav može se izvesti iz zen priče o dvojici svećenika i potoku, dok je priča žene određena → više
Chanoyu
1983., režija: Sanja Iveković, Dalibor Martinis, igrani
Jednostavnost, spokojnost, skladnost, ostvarenje iznimne suptilnosti posve prirodnim sredstvima – to su glavne vrijednosti tradicionalne japanske ceremonije čaja chanoyu. Ovaj video rad ismijava tipični zapadnjački ekvivalent: bračnu prepirku, uz instant čaj i uključen TV. (Fundació → više
Još samo malo
Ensilumi, Finska, 2020., režija: Hamy Ramezan, igrani
Trinaestogodišnji Iranac Ramin živi s obitelji u izbjegličkom centru u Finskoj. Baš kada počne uživati u školskim praznicima, dobivaju vijest da im je odbijen azil. Raminovi roditelji podnose posljednju žalbu i nastavljaju sa svakodnevicom, trudeći → više









