Spisateljičin film - Filmovi | Art-kino Croatia

Lutajući gradićem u blizini Seoula, spisateljica Junhee (Lee Hye-young) pronađe se u maloj knjižari koju drži njena stara poznanica i nekadašnja kolegica po peru Sewon (Seo Young-hwa). Nakon njihovog razgovora, na lokalnoj promatračnici susretne je još jedan stari znanac, redatelj Hyojin (Kwon Hae-hyo), s kojim krene u šetnju tijekom koje slučajno nailaze na glumicu Kilsoo (Kim Min-hee), s kojom ju on upozna. Junhee nastavlja druženje s Kilsoo tijekom kojeg joj predloži da zajedno snime film, premda se ova želi povući iz tog svijeta. Glumica je potom poziva na ugovoreno druženje s prijateljima pa njih dvije ponovo završavaju u knjižari, u kojoj zatiče pjesnika Mansooa (Ki Joo-bong) s kojim je nekad bila u prisnim odnosima.

Novi film južnokorejskog redatelja Hong Sang-sooa svoju je premijeru imao na ovogodišnjem Berlinaleu, a redatelj je (po treći put uzastopno) nagrađen Srebrnim medvjedom koji mu je dodijelio festivalski žiri. Radi se o novom autorovom filmu u kojem se isprepliću narativna jednostavnost radnje kojom dominiraju slučajni susreti i dijaloški višeslojne dionice protagonista koje vrve metafilmskim referencama. Hong Sang-soo jedan je od današnjih međunarodno najcjenjenijih azijskih sineasta čiji filmovi redovito gostuju na najvažnijim svjetskim filmskim festivalima (Berlin, Busan, Cannes, Locarno, Mar del Plata, Rotterdam, San Sebastián, Tokyo, Venezia…). Pored toga, radi se o jednom od najplodnijih autora spomenute kinematografije (sveukupno snimio dvadeset i sedam naslova, a od 2009. do danas njih čak devetnaest) čiji filmovi, treba istaknuti, već dugi niz godina nastaju isključivo u nezavisnoj produkciji što ga čini jednim od najaktivnijih filmaša današnjice, pogotovu ako se uzme u obzir da je većini njih scenarist i producent, a nekima snimatelj, montažer i skladatelj glazbe. Njegove filmove odlikuje smireni ritam i naizgled banalna radnja, naracija je često epizodična pa su filmovi formirani u više dijelova, dok su vremenski odnosi među njima namjerno neodređeni, kao uostalom i narav radnje (komično-tužno), te likovi, što gledatelju sugerira nepouzdanost viđenog, odnosno sklonost navođenja istog na krive zaključke, čemu pridonosi i autorova sklonost nepouzdanom pripovjedaču.