Simpatija za gospođu Osvetu - Filmovi | Art-kino Croatia

Prije trinaest godina Lee Geum-ja (Lee Young-ae) šokirala je javnost priznanjem da je ona otmičar i ubojica petogodišnjeg djeteta. U zatvoru je doživjela duhovnu transformaciju i postala uzor drugima, kaznu je odslužila s olakšicom i sad je spremna ponovo se uključiti u društvo. No Lee izlaskom na slobodu ne planira nastavljati s ulogom svetice kojom je zavela naciju, već pronalaskom svoje posvojene kćeri, a potom i srednjoškolskog profesora Mr. Baeka (Choi Min-sik), zbog kojeg je, uostalom, i završila u zatvoru.

Posljednji nastavak onog što se ustalilo nazivati 'Trilogijom osvete', psihološki triler Simpatija za gospođu Osvetu (iliti u engleskom prijevodu Lady Vengeance), kako već u samom naslovu stoji, od ostala dva filma razlikuje se po tome što je glavni protagonist – žena, pa biva logičnim da je Park Chan-wook teme/pitanja pravde, iskupljenja, žrtvovanja i osvete nadopunio motivom majčinstva (u ključnom dijelu filma, općenito roditeljstva), kojem se s vremenom daje i dominantna uloga kako bi se pojačala napetost na relaciji: žrtva - krvnik. Daljnju razliku na fonu fabule redatelj je očitovao i u planiranju osvete, koja je u prethodnim filmovima izvedena mnogo impulzivnije, moglo bi se reći u afektu, i s nizom trenutačnih odluka, dok je ovdje ona pomnije organizirana pa su i same odluke promišljenije, što nas dovodi do ključne razlike od ostatka trilogije: kako sama osveta u Gospođi Osveti uključuje više ljudi, odnosno roditelja pred koje je stavljen moralno dvojben izbor o izvršenju iste, ona više nije individualni, već kolektivni čin pa su samim tim i implikacije puno izraženije. Što se pak vizualnog aspekta filma tiče, kritika je od samog početka isticala značaj fotografije i uporabe boja, čime se također pojačava tenzija u odnosu slike i njezinog sadržaja, što je značenjski još više istaknuto u tzv. 'Fade to Black and White' verziji filma u kojoj boje postepeno nestaju pa film završava crno-bijelom fotografijom. Kontrast je pritom dodatno pojačan i glazbom rađenom za film, čija inspiracija potiče iz prpošnog razdoblja baroka (Vivaldija).