Filmske mutacije: festival nevidljivog filma XIV

Revolucija Zanj

Thwara Zanj, Alžir / Francuska / Libanon / Katar, 2013., 137 min.

Revolucija Zanj

Sinopsis

Revoluciju Zanj pisao sam prije Arapskog proljeća. Prvi put sam se susreo sa snažnim političkim aktivizmom u Grčkoj, a ne u Francuskoj. Kada sam došao u Solun prikazati film Bolje Rim nego ti, a zatim Inland, upoznao sam studente koji su me pozvali u svoj kampus gdje sam prepoznao srodnosti s političkim zbivanjima u Alžiru. To je dio mog posla, biti seizmolog i topograf. Film govori o mjestima gdje se konstruiraju velike solidarnosti. Zanima me ustrajnost borbi, neuspjeh njihovih konvergencija, ovdje i drugdje, jučer i danas. To se u Revoluciji Zanj odnosi na određene prostore i kritičke točke u dubinama povijesti. Kako graditi zidove od osušene cigle, u smislu Walta Whitmana. (Tariq Teguia)

U obljetničkom izdanju 20. godišnjice časopisa Trafic (2011.), Jacques Rancière je, napisavši tekst o filmu Gabbla, skrenuo pozornost na Tariqa Teguiju. Kartografski trenutak koji je uočio vidi se i u Teguijinom novijem filmu Revolucija Zanj (Thwara Zanj). U tom je filmu čovjek po imenu Ibn Battuta, novinar iz Alžira, jednom prošao cijelu arapsku regiju. I u geografskom i u konceptualnom smislu. Battuta je u potrazi za onom većom Arabijom, onim “velikim arapskim pitanjem”, koje je u povijesti doživjelo različite iskaze. Zanima ga zora modernosti koja je od Drugog svjetskog rata zahvatila mnoge zemlje između Iraka i Alžira. U Bejrutu, gdje se odvijaju ključni dijelovi Revolucije Zanj, još uvijek se osjeća ta modernost među tragovima građanskih ratova. Ondje Battuta upoznaje ženu čija je pozornost više usmjerena na Europu, na Grčku u kojoj se priprema nadolazeća pobuna, dok on sam istražuje događaj koji datira više od tisuću godina: borbu zanjskih crnačkih robova protiv kalifata Abasida. Teguia je očito nadahnut Godardom, njegovim razdobljem neposredno prije kolektivizacije autorstva. Revolucija Zanj kombinira elemente iz Vedrog znanja ili Kineskinje, a na kraju bi moto mogao dati poznati film Chrisa Markera: U zraku se osjeća crveno. Arapska obala je za Battutu cilj ovog elegičnog, kliznog filma putovanja, a istodobno i nešto poput nulte točke druge, nehegemonističke arapske povijesti, podzemni kontekst koji ne traži trenutak stvaranja jedinstva u razgraničenju od modernosti. S filmom Revolucija Zanj Teguijini likovi emigracije i egzila postaju neodoljivi, a ta se tendencija mogla prepoznati i u njegovom prvom dugometražnom filmu Bolje Rim nego ti (Romewa la n-toura, 2006.) u kojem dvoje mladih priprema bijeg iz Alžira. Prelazite gradom očima onih koji bi radije bili negdje drugdje. Isto tako i kratki film Ograda (Haçla, 2002.), koji nije ništa drugo do nedostatak perspektive u zemlji čija politika između zamrznute državnosti i fundamentalističke ograničenosti ispušta otvoreni prostor koji Teguia razvija u svojim filmovima. On uspostavlja tragove koji čine da Alžir, gotovo nestao sa svjetske karte filma, ponovno postane mjesto u toj mreži – ekumenski pokret obilježen kulturalnom razmjenom i zajedničkom praksom otpora. (Bert Rebhandl)

Festivali i nagrade

Entrevues Belfort Film Festival 2013 - Velika nagrada Janine Bazin za najbolji igrani film / Scribe Prize for Cinema 2013 / Rotterdam Film Festival 2014 / Rome Film Festival 2013 

U sklopu

Gabbla

Gabbla

Alžir / Francuska, 2008., Režija: Tariq Teguia, igrani

Sibir

Sibir

Siberia, Italija / Njemačka / Grčka / Meksiko, 2020., Režija: Abel Ferrara, igrani

Sou Hami. Strah noći

Sou Hami. Strah noći

Sou Hami. La crainte de la nuit, Francuska, 2010., Režija: Anne-Laure de Franssu, dokumentarni

Gdje si, Tariq Téguia?

Gdje si, Tariq Téguia?

Où en êtes-vous, Tariq Téguia ?, Francuska / Alžir, 2015., Režija: Tariq Téguia, igrani

Nema prikazivanja.