Sinopsis
Iz perspektive dječaka Malika (Moreno Debartoli) doznajemo o čudnim zbivanjima koje su zadesile njegovu obitelj Zolj u Sarajevu početkom 50-ih godina. Naime, kako je njemu i bratu Mirzi (Dalibor Dujmović) rečeno, njihov otac Mehmed, zvani Meša (Predrag Miki Manojlović), iznenada je otputovao na 'službeni put' i neko ga vrijeme neće biti u krugu obitelji. Unatoč dječakovoj sumnji u istinitost priče, njegova majka Senija, zvana Sena (Mirjana Karanović), ostaje ustrajna u svojoj priči kako je otac poslovno odsutan, što je rečenica koju ponavljaju i njegov ujak Zijah, zvani Zijo (Mustafa Nadarević) te tatina prijateljica Ankica (Mira Furlan).
Drugi dugometražni film bosansko-hercegovačkog i jugoslavenskog redatelja Emira Kusturice kojem scenarij potpisuje pjesnik i pisac Abdulah Sidran (Sjećaš li se Dolly Bell), a radi se, po mišljenju većine kritičara i filmologa, o najboljem redateljevu ostvarenju, koji je zbog tematike filma (Informbiro i Goli otok) imao 'stanovite' probleme tijekom njegovog snimanja, a samom autoru nije bilo dozvoljeno da otputuje u Francusku na dodjelu nagrada. Bilo kako bilo, radi se svakako o najuspješnijem jugoslavenskom filmu i jedinom koji je u Cannesu osvojio Zlatnu palmu (uz Nagradu kritike) 1985. godine, dok je iduće godine bio nominiran za Oscara, a prije toga i za Zlatni globus, u kategoriji najbolji film na stranom jeziku. Na Pulskom filmskom festivalu 1985. godine film je osvojio Zlatnu arenu za najbolji film, scenarij i režiju te glavnu mušku (Manojlović) i žensku (Karanović) ulogu.
Festivali i nagrade
Pulski filmski festival 1985 (Zlatne arene za najbolji film, scenarij, režiju, glavnu mušku – Miki Manojlović i žensku – Mirjana Karanović, ulogu), Filmski festival u Cannesu 1985 (Zlatna palma i Nagrada kritike), nominacija za Oscara za najbolji film na stranom jeziku 1986.
