Moje ime je Nermina Zildžo - Filmovi | Art-kino Croatia

Projekt je započeo tijekom rata u Bosni kada je Nermina Zildžo mogla napustiti Sarajevo kako bi prisustvovala konferenciji u Parizu. Na putu je posjetila Zagreb gdje je umjetnica imala priliku s njom napraviti video intervju o njenom životu u opkoljenom gradu. Nakon završetka rata, Nermina je otišla u SAD gdje je dobila status izbjeglice i ostala. Kada je Sanja Iveković dobila poziv da sudjeluje na izložbi Dom, koju je organizirao Centar za savremenu umjetnost Sarajevo, pozvala je Nerminu da s njom surađuje na prvom dijelu njenog projekta. Tijekom izložbe Nermini je ponuđena prostorija koja je bila postavljena u sklopu projekta i u koju je mogla svaki dan doći i pogledati video intervju koji su napravile. Budući da ga je Nermina prvi put gledala, umjetnica ju je zamolila da označi segmente videa koje ne bi željela javno prikazivati. Drugi dio projekta bila je velika instalacija proizvedena za zagrebački projekt Here Tomorrow, koja se sastojala od montiranog video intervjua s Nerminom, novinskog članka (o Nermini) iz francuskog časopisa, videa Opća opasnost (Godard) / General Alert (Godard) i velikog broja kataloga umjetnika rođenih u bivšoj Jugoslaviji. Posjetitelji su zamoljeni da odaberu kataloge koje bi spalili kako bi se ugrijali da su u istoj situaciji kao Nermina tijekom rata.

(Fundació Antoni Tàpies; prevela | translated by Tanja Vrvilo)