Sinopsis
Sinopsis je jednostavan… Brak Marije (Lynn Carlin) i Richarda (John Marley) počinje se raspadati u trenutku kad se on vrati iz posjete prostitutki Jeannie (Gena Rowlands) u okrilje svog prigradskog doma, a potom se odluči vratiti. Kao odgovor na to, Maria s prijateljicama odlazi u noćni klub u kojem upoznaje Cheta (Seymour Cassel), a potom se svi skupa vraćaju u njen prigradski dom. Jutro će djelomično promijeniti sve.
Nakon dva neuspjela izleta u holivudske vode s filmovima Too Late Blues (1961) i A Child Is Waiting (1963), Cassavetes je odlučio napustiti studijski način rada i vratiti se nezavisnoj produkciji, kojom je, uostalom, i započeo svoju redateljsku karijeru pionirskim filmom Shadows (1959), što je značilo da je film Faces (1968) u cijelosti nastao van okrilja filmske industrije (pre- i postprodukcija, režija, snimanje, montaža…), uz pomoć prijatelja i entuzijasta (često oboje u istoj osobi); kolika je bila predanost uključenih u poduhvat, treba istaknuti kako je snimanje trajalo osam mjeseci, a montaža čak tri godine. Rezultat je bio režijski nedotjeran i naturalistički postavljen film koji je neupućenog gledatelja lako mogao uvjeriti da gleda dokumentarne snimke iz ne-baš-čednog-i-uravnoteženog života američke buržoazije sa Zapadne obale; naime, film je sniman crno-bijelom zrnatom fotografijom u dugim kadrovima i kadar-sekvencama s nemirnom, kamerom iz ruke, a glumačke izvedbe i dijalozi su do te mjere detaljizirani i 'prirodni' – kamera često bilježi krupne kadrove lica prožetih emocijama – da je čak i dobar dio kritičara Lica smatrao vrlo uspjelom glumačkom improvizacijom (što se je nominacijom scenarija za Oscara pokazalo neprovjerenom tvrdnjom). Nemajući distributera, Lica su vrlo uspješno život započela na filmskim festivalima (npr. četiri nagrade na Mostri), što im je osiguralo i američku distribuciju, no pravo priznanje dala je sama Akademija nominacijom filma za Oscara u tri kategorije (ovdje treba, jer je indikativno, istaknuti još nešto: pored Seymoura Cassela, nominiranog za najboljeg sporednog glumca, u istoj kategoriji, samo, naravno, za glumicu, nominirana je i Lynn Carlin, kojoj je to bilo prvo glumačko ostvarenje).
Festivali i nagrade
Oscari 1969 - nominacija za najboljeg sporednog glumca (Seymour Cassel), sporednu glumicu (Lynn Carlin) i scenarij (John Cassavetes) / National Society of Film Critics Awards 1969 - nagrada za najbolji scenarij (John Cassavetes) i najboljeg sporednog glumca (Seymour Cassel), nominacija za najbolji film i glumicu (Lynn Carlin) / Filmski festival u Veneciji 1968 - nagrada Volpi Cup za najboljeg glumca (John Marley), nominacija za nagradu Pasinetti za najbolji film (John Cassavetes), nominacija za nagradu Zlatni lav
Redatelj
John Cassavetes
John Cassavetes, američki redatelj i glumac (New York, 1929 – Los Angeles, 1989). Sin grčkog → više
U sklopu
Četiri glumice: Gena Rowlands
Prvi iz niza navedenog ciklusa koji će se u Art-kinu održavati tijekom ove godine bit → više
Žena pod utjecajem
A Woman Under The Influence, Sjedinjene Američke Države, 1974., režija: John Cassavetes, igrani
Premijera
Opening Night, Sjedinjene Američke Države, 1977., režija: John Cassavetes, igrani
Minnie i Moskowitz
Minnie and Moskowitz, Sjedinjene Američke Države, 1971., režija: John Cassavetes, igrani








